O dođi, sada, dijete moje, u svoj Jeruzalem,
tu naći ćes mir koji do spasenja vodi te.

Kad križ na tvoja ramena se nasloni,
ne boj se, tu volju Oca vršiš.

I sad, evo, Golgota je tvoja blizu, ne boj se,
jer, mir ćeš tek ti naći kad prođeš svoj Jeruzalem…
Svitanje uskrsne zore brzo će doći,
ali potreban ti je put Kalvarije,
jer mir ćeš naći tek kad prođeš Jeruzalem…

Kao s križa, ruke raširi i moli da opraštaš
i tako put slobode
u Gospodnjoj ćeš volji pronaći.

Ne ogluši se stoga na taj vapaj Oca
koji toliko treba te i gle već sada te zove u svoje naručje…

Zar uistinu ne čuješ taj vapaj što kroz vječnost odjekuje
i koji k sebi zove te?
Da te povije povojima ljubavi i pomaže opraštanjem?

Samo kreni kroz svoj Jeruzalem na put Kalvarije
i tako vidjet ćeš ranjeno lice Marije.
Njoj trebaju tvoje ruke, ranjene i bolne,
trebaju joj da Sina prime.
Jer ranjeno je lice majke,
a čovjek to ne primjećuje,
ranjeno jer djeca joj odlutaše…

O dođi sada dijete moje u svoj Jeruzalem,
odbaci sjenice te prolazne ljepote sadašnjosti
i dođi u vječno naručje svoje mile majčice…

Zar još uvijek ne čuješ, taj krik što kroz vječnost do tebe dopire:
"O dođi dijete moje, jer Ja zovem te..."