Još jedna godina je prošla, 365 je dana iza nas. U Božjim očima kao jedan trenutak, a nama duga kao vječnost, trnovita i milostiva, tužna i sretna, puna ostvarenja i promašaja, suza i smijeha. Kažu da je Nova godina uvijek neki novi početak, novi ljudi, novi događaji, nove prilike. Ipak, većina ljudi nastavlja ondje gdje je stala... Prilika za hod u svjetlosti nam se pruža svaki dan, a jedino uz Božju pomoć može postati i ostvariva. Uvijek se trebamo truditi biti bolji ljudi, bolji kršćani, bolji u svakom segmentu svog života. Jedina osoba od koje trebam biti bolja danas sam ja - osoba od jučer.

Svake godine daje nam se u ruke knjiga od 365 novih, praznih stranica koje treba ispisati. Još jedna knjiga (odnosno godina) u cijeloj kolekciji koju nam je Bog namijenio. Knjiga života. Kolika će biti ta kolekcija našeg života? 20, 50, 100 godina? To je u rukama dobrog Boga. Ono što je u našim rukama je odgovor na pitanje kako ćemo ispisati stranice našeg života, čime ćemo posijati dane koje nam je Bog darovao?

Kad u mislima pokušavam posložiti ovu godinu koja je preda mnom, pitam se: Mogu li i za jednu osobu tvrditi da će sigurno biti tu, ili za nešto da će se sigurno desiti? Ne! Sve pripada Božjoj providnosti. I jedino što je sigurno, ali i najvažnije, jest da će moj Bog biti sa mnom, kroz sve dane i bez obzira na sve. "Moja me prošlost više ne brine. Ona pripada Božjem milosrđu. Moja budućnost još me ne brine. Ona pripada Božjoj providnosti. Ono što me brine i izaziva jest sadašnjost, a ona pripada Božjoj milosti i predanju mojeg srca, moje dobre volje", kaže sv. Franjo Saleški.

I kako onda pisati tu knjigu života? Ne trebaš biti umjetnik, ali trebaš nositi u srcu Umjetnika svih umjetnika, koji te kao takav stvorio na svoju sliku. Ne trebaš biti ni neki posebni talent, Bog zna koliko možeš dati, zato daj svijetu najbolje što možeš! Ne trebaš ni posebnu olovku, računar niti išta materijalno za dobru knjigu života. Dovoljno je da ona bude ispisana dobrim djelima, molitvom, poniznošću, vjerom, nadom i ljubavlju. Ne trebaš i ne možeš biti savršen, ali bitno je da sve nesavršenosti, grijehe, mane i propuste predaš Bogu. On je sposoban i to okrenuti na dobro. Na kraju, ono glavno je da na svaku stranicu knjige života upišeš Boga, jer, On je tebe u dlanove svoje urezao (Iz 49,16). Pored toliko milijardi, Bog ne zaboravlja tebe, svoje dijete, ljubi te kao da si Mu jedini na svijetu. Ipak, iako je Bog samo jedan, ti Njega uspijevaš zaboraviti?

Uz ovo novogodišnje razdoblje, neizostavno se vežu dvije stvari: novogodišnje odluke i želje.
Odluke donose više-manje svi, ali ih se pridržavaju rijetki. Mnogi uzmu prevelik zalogaj, odlučuju ono što ne mogu ostvariti, a nekad i male stvari čine veliku razliku. Mislim da je najbolja novogodišnja odluka pustiti Boga da nas zahvati, da djeluje kroz nas i oblikuje nas, da nam bude snaga, mudrost, utjeha, put, istina i život.
A što se tiče novogodišnjih želja, u prvom redu vam želim ne zdravlje, sreću, uspjeh nego puno LJUBAVI. Ljubavi prema Bogu, bližnjima, a i sebi. Ljubav nije čudo, ali čini čuda. Za sve što radimo s ljubavlju dolazi  i uspjeh. S ljubavlju se jedino i križ može nositi. S ljubavlju i zbog Ljubavi se vjeruje. Zbog ljubavi se živi. Sve i kada bismo imali onu snagu vjere koja brda premješta, bez ljubavi smo ništa.

A i pitanje koje će nam se postaviti na kraju života bit će: Koliko si ljubio/la?