11. kolovoza 2012. na blagdan sv. Klare svečano je zatvorena Jubilarna godina sv. Klare Asiške. Kroz ovu Jubilarnu godinu na poseban način slavila se 800-ta obljetnica osnutka Reda Klarisa. Danas je i samostan sestara Klarisa u Brestovskom, uz sudjelovanje 30-ak svećenika i časnih sestara, članova Trećega franjevačkog svjetovnog Reda, te mnoštvo vjernika, proslavio blagdan svoje zaštitnice sv. Klare.

Pučku svetu misu predvodio je i propovijedao provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran. U koncelebraciji, uz ostale svećenike, bio je i provincijal hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina, fra Ivan Sesar.

Misno slavlje započelo je procesijom, koja je krenula iz župne crkve s kipom sv. Klare prema atriju samostana Klarisa, gdje je sv. misa i slavljena. U svojoj prigodnoj propovijedi provincijal fra Lovro je uz čestitke između ostaloga pozvao sestre da i dalje mole za cijelu Crkvu, svećenike, redovnike, narod i za cijelu našu domovinu. Izrazio je i radost zbog prisutnosti ove kontemplativne zajednice sestara Klarisa u našem narodu.

Za vrijeme sv. mise sestre Klarise su obnovile svoje redovničke zavjete, stojeći oko oltara s upaljenim svijećama u rukama. Na koncu misnoga slavlja pozdrav i čestitku uputio je i hercegovački provincijal fra Ivan Sesar, a nakon njega prisutne je pozdravila poglavarica samostana sv. Klare sestra Hijacinta Batinić. Sestra Hijacinta je izrazila zadovoljstvo i zahvalnost za svu podršku i pomoć koju su primile otkako su došle na naše prostore. Fra Lovro je prije završnog misnog blagoslova blagoslovio kruščiće sv. Klare koji su kasnije podijeljeni prisutnma. I ovim putem čestitamo svetkovinu svim Klarisama, te molimo Boga da ih blagoslovi i podari nova zvanja.

U nastavku možete u cijelosti pročitati propovijed mnogopoštovanog oca provincijala fra Lovre Gavrana.

Završetak Klarine godine (Brestovsko, 11.08.2012.)

"Dragi vjernici, braćo i sestre:

mnogopoštovani o. provincijale, fra Ivane, mnp. s. provincijalko, s. Ivanka, poštovane sestre u Kristu i sv. Franji, Siromašne sestre sv. Klare, draga braćo franjevci, svećenici, bogoslovi i sjemeništarci, cijenjene časne sestre i kandidatice, dragi članovi Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži, dragi vjernici, hodočasnici, štovatelji sv. Franje i sv. Klare – sve vas bratski pozdravljam i želim vam MIR I DOBRO!

Od Cvjetne nedjelje prošle godine (17. travnja 2011.), pa do danas, slavili smo Godinu sv. Klare Asiške, najsavršenije franjevke svih vremena. Nitko nikada nije tako savršeno živio ideale sv. Franje Asiškog kao sv. Klara – kao što gotovo nitko (osim Blažene Djevice Marije) nije tako vjerno nasljedovao Isusa Krista, kao sv. Franjo.

I ne samo da je sv. Klara živjela franjevačke ideale, nego je bila i desna ruka sv. Franji i njegovoj braći franjevcima – kako svojom molitvom i žrtvom, tako i svojim doslovnim vršenjem Pravila sv. Franje, a to znači: življenjem u skladu s Evanđeljem Isusa Krista. U čemu se sastoji to Pravilo, kaže nam sam sv. Franjo: „Pravilo i život Manje braće jest ovo: obdržavati sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista, živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći“ (PPr 1, 2).

Tijekom protekle godine dosta se pisalo i govorilo o sv. Klari. A sad, pri završetku Klarine godine, generalni ministar Franjevačkog reda, Fra José Rodríguez Carballo, napisao je svim sestrama klarisama i svim franjevcima jedno poveliko pismo pod naslovom: „S pogledom uprtim u početke“ – o aktualnosti franjevačko-klarijanske karizme, 800 godina nakon utemeljenja Drugog franjevačkog reda, odn. Reda sv. Klare.

Na samom početku on sestrama čestita u ime svih franjevaca i zahvaljuje za njihovu tihu prisutnost, molitvu i duboku ljubav, pa kaže: „Svojim životom, skrivenim u Kristu (usp. Kol 3, 3), vi nas evangelizirate i podsjećate nas da mi pripadamo Gospodinu i živimo za Gospodina i da samo tako možemo živjeti za druge. Hvala vam, Sestre! Čestitam!“

Zatim nas vrhovni poglavar Franjevačkog reda podsjeća da mi franjevci i franjevke, živeći među ljudima današnjega vremena, ne smijemo zaboraviti brinuti se za svoje korijene, kako bismo ostali vjerni svojoj izvornoj karizmi i sačuvali svoj franjevački identitet, jer samo tako možemo dati svoj originalni, nezamjenjivi doprinos boljitku današnjeg svijeta, nudeći mu nadu i perspektivu za budućnost.

U našem životu postoje mnogi sporedni, nevažni, prolazni elementi, koji mogu biti ovakvi i onakvi i koje smo prihvatili zbog kulture i tradicije mjesta i vremena u kojem živimo. Mnogi od tih elemenata se s vremenom mijenjaju i nestaju, a nadolaze drugi. Ali s tim ne smije nestati franjevaštva, redovništva i kršćanstva, kao što su neki mislili da će i to s vremenom proći. Ono bitno u našem kršćanskom i redovničkom životu mora ostati trajno i nepoljuljano. Ali kako?

Kako u ovom današnjem svijetu, koji se stalno, a uz to i jako brzo mijenja, sačuvati svoj identitet i svoju vlastitu karizmu?

Kako opstati u današnjem svijetu, a ipak se ne utopiti u njega, ne suobličiti se svijetu, nego ostati ono što jesmo i što želimo biti?

Što je to bitno i nepromjenjivo u našem franjevačkom načinu života, što se nikada i nipošto ne smije dovesti u pitanje, dok se nužno moraju mijenjati vanjske strukture i nebitne forme našega načina života?

Osnovna, bitna i neupitna forma našega načina života, zajednička svim franjevcima, franjevkama i sestrama klarisama, kao i svima onima koji žele nasljedovati Isusa Krista po primjeru sv. Franje jest: živjeti Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista – u poslušnosti, siromaštvu i čistoći. To znači: živjeti u radosnoj jednostavnosti, u svetom jedinstvu, u potpunom zajedništvu braće i sestara, bez ikakva vlasništva, oslanjajući se isključivo na Boga, uvijek na raspolaganju Božjoj volji, uvijek otvoreni poticajima Božjega Duha, kako s obzirom na vlastito posvećenje, tako i s obzirom na poslanje Crkve, u dobrohotnom dijalogu sa svim ljudima dobre volje i u odgovornoj brizi za sva Božja stvorenja.

To je glavno. To je ono nepromjenjivo. To je ono bitno. Sve ostalo se može mijenjati, u skladu s potrebama mjesta i vremena. Ali vjernost Bogu, vjernost Crkvi i vjernost braći ljudima – osobito onim najmanjim, zapostavljenim i ugroženim – to se nikad, ni po kakvu cijenu i ni pod kakvim izgovorom ne smije dovesti u pitanje! Kad bismo se toga odrekli, odrekli bismo se samih sebe i više nas ne bi bilo.

Mi možemo živjeti i bez samostana, i bez habita, i bez plaće, i bez mirovine, i bez osiguranja. Sve to može biti i ne biti. O tome ne ovisi ni Crkva ni Franjevački red. Ali ne možemo i nikada nećemo moći bez Boga, bez Kristova Križa, bez Evanđelja i bez bratsko-sestrinske ljubavi, jer u tome je sav naš život i ovdje i u vječnosti. I u vrijeme turskog jarma, i u vrijeme komunizma, a i danas u mnogim mjestima širom svijeta, gdje je Crkva progonjena, kršćani su živjeli i žive ne samo bez ikakvih privilegija, nego i bez osnovnih ljudskih i vjerskih prava. Nemaju crkava, nemaju samostana, nemaju slobode kretanja, niti slobode naviještanja svoje vjere – pa ipak žive svoje kršćanstvo, a i svećenici i redovnici svoj svećenički i redovnički poziv: u skrovitosti, u tajnosti, u požrtvovnosti, s velikom ljubavlju i velikim samoprijegorom. I nemoguće ih je uništiti sve dok su vjerni svome idealu, dok se oslanjaju isključivo na Boga i dok se ne vežu za prolazne i nebitne stvari, koje ih ne mogu spasiti, a mogle bi ih uništiti, ukoliko bi se zanemario duh, srž i bit kršćanstva i redovništva.

I, da ne dužimo, dodajmo samo još ovo: sestre klarise – i ove ovdje kod nas, a i 20.000 njih širom svijeta – nastoje ostati vjerne svom izvornom pozivu i svojoj izvornoj karizmi: služiti Bogu i Crkvi u klauzuri i bez ikakva vlasništva, moleći, posteći i žrtvujući se za sve ljude u nevolji, ne oslanjajući se ni na što osim na Boga i na dobre ljude, koji im iz ljubavi prema Bogu materijalno pomažu, a od njih zato dobivaju višestruku duhovnu pomoć.

Stoljeća nas dijele od sv. Franje i sv. Klare, ali oni su i danas jednako aktualni kao i prije 800 godina. Bog je sv. Franji u jednom viđenju objavio da njegov Red neće nikada propasti i da će opstati sve do svršetka svijeta. Isto se može reći i za Red sv. Klare. Bog će uvijek pozivati izabrane ljude da slijede ideale sv. Franje i sv. Klare i uvijek će biti onih koji će slijediti Isusa Krista po njihovu primjeru.

Dao Bog da ih bude sve više i više i u našem narodu i našoj Bosni ponosnoj! Dao Bog da se imamo čime ponositi i u ovom pogledu! Ponosimo se slavnim stoljećima Bosne Srebrene. Hvala Bogu! Dao Bog da se mognemo ponositi također i slavnim stoljećima sestara klarisa u našoj domovini i u našem narodu, ne samo ovdje u Brestovskom, nego svugdje gdje Bog poziva mlade ljude da slijede Isusa Krista po primjeru sv. Franje i sv. Klare.

Drage naše sestre klarise, čestitam vam ovaj veliki jubilej, koji ovom sv. Misom upravo završavamo! Čestitam vam ga u ime cijele Franjevačke provincije Bosne Srebrene i u ime svih naših vjernika, štovatelja sv. Franje i sv. Klare.

Želim vam da vam i mnoga buduća stoljeća budu sretna i slavna – na slavu Božju, na spas svijeta i na vaše osobno posvećenje.

Preporučujem vam u vaše stalne molitve našu Franjevačku provinciju sv. Križa, Bosnu Srebrenu, Hercegovačku franjevačku provinciju Uznesenja Blažene Djevice Marije, našu lokalnu Crkvu u Bosni i Hercegovini, sve njezine biskupe i svećenike, sve redovnike i redovnice i sve naše vjernike i sve stanovnike Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjeru i naciju. Vaša prisutnost ovdje neka bude Božje svjetlo za sve njih i putokaz k Bogu za svakog čovjeka dobre volje.

Preporučujem vam i misije cijele Katoličke Crkve, svuda po svijetu.

Ustrajte u molitvi za jedinstvo svih kršćana svijeta, da skandal naše razjedinjenosti ne sablažnjava ljude koji traže Boga: neka ga nađu u Isusu Kristu i u Njegovoj svetoj Crkvi!

Molite ustrajno i za trajan mir među narodima i u našim obiteljima, te za uspješan i plodan međureligijski dijalog, kako kod nas u BiH, tako i u cijeloj Crkvi i u cijelom svijetu. Bez iskrenog i dobrohotnog dijaloga svijet bi bio na pragu samouništenja.

Bog vas blagoslovio!

Neka se proslavi Bog po vama, drage naše sestre, i neka po vama izlije obilje svoga blagoslova na sve one za koje molite i za koje ćete ubuduće moliti – po zagovoru naših svetih utemeljitelja, sv. Franje i sv. Klare Asiške. Amen."

Preuzeto sa stranice www.bosnasrebrena.ba