218. Što je liturgija?
Liturgija je slavljenje Kristova otajstva, posebice njegova vazmenoga otajstva. U njoj se označuje i ostvaruje posvećenje ljudi vršenjem svećeničke službe Isusa Krista, što je obavlja Kristovo otajstveno Tijelo, tj. glava i udovi, javnim štovanjem kakvo dolikuje Bogu.

219. Koje je mjesto liturgije u životu Crkve?
Liturgija, osobit sveti čin, vrhunac je kojemu teži djelatnost Crkve i ujedno je izvor iz kojega proistječe njezina životna snaga. Po liturgiji Krist nastavlja u svojoj Crkvi, s njom i po njoj djelo našega otkupljenja.

VAZMENO OTAJSTVO U VREMENU CRKVE

220. U čemu se sastoji sakramentalni red spasenja?
Sakramentalni red spasenja sastoji se u posredovanju (ili priopćavanju) plodova Kristova otkupljenja slavljenjem sakramenata Crkve, ponajviše euharistije, »dok on ne dođe« (1 Kor 11,26).

221. Kako je Otac izvor i svrha liturgije?
U liturgiji nas Otac obasipa svojim blagoslovima u svomu utjelovljenom Sinu, za nas umrlom i uskrslom, te u naša srca izlijeva Duha Svetoga. Istodobno Crkva slavi Oca klanjanjem, hvalom i zahvaljivanjem te moli za dolazak njegova Sina i Duha Svetoga.

222. Što je Kristovo djelo u liturgiji?
U liturgiji Crkve Krist označuje i ostvaruje ponajprije svoje vazmeno otajstvo. Darom Duha Svetoga predao je apostolima i njihovim nasljednicima moć ostvarivanja djela spasenja po euharistijskoj žrtvi i sakramentima u kojima on sam djeluje kako bi svoju milost udijelio vjernicima svih vremena i po cijelome svijetu.

223. Kako u liturgiji djeluje Duh Sveti prema Crkvi?
U liturgiji se obistinjuje najuža suradnja Duha Svetoga i Crkve. Duh Sveti pripravlja Crkvu da susretne svoga Gospodina, vjeri zajednice doziva u pamet i objavljuje Krista, uprisutnjuje i posadašnjuje Kristovo otajstvo, sjedinjuje Crkvu s Kristovim životom i poslanjem te daje da se u njoj množe plodovi zajedništva.

VAZMENO OTAJSTVO U SAKRAMENTIMA CRKVE

224. Što su sakramenti i koji su sakramenti?
Sakramenti su osjetni i djelotvorni znakovi milosti koje je Krist ustanovio i povjerio Crkvi, kojima nam se izobilno podjeljuje božanski život. Ima ih sedam: krst, potvrda, euharistija, pokora, bolesničko pomazanje, sveti red, ženidba.

225. Kakav je odnos sakramenata i Krista?
Otajstva Kristova života temelj su onoga što Krist sada po službenicima Crkve dijeli u sakramentima.

»Ono što bijaše vidljivo u našemu Gospodinu prešlo je u njegove sakramente« (sveti Leon Veliki)

226. Što sakramente povezuje s Crkvom?
Krist je sakramente povjerio svojoj Crkvi. Oni su sakramenti »Crkve« u dvostruku značenju: »po njoj« - ukoliko su djela Crkve koja je sakrament Kristova djelovanja; »za nju« - u smislu da izgrađuju Crkvu.

227. Što je sakramentalni biljeg?
To je duhovni pečat dobiven sakramentima krštenja, potvrde i svetoga reda. On je obećanje i jamstvo božanske zaštite. Snagom toga pečata kršćanin je suobličen Kristu, na različit način sudjeluje u njegovu svećeništvu i dio je Crkve u različitim položajima i službama. Dakle, posvećuje se za bogoslužje i crkvenu službu. Budući daje neizbrisiv, sakramenti koji ga utiskuju primaju se samo jednom u životu.

228. Kakav je odnos sakramenata i vjere?
Sakramenti ne samo da vjeru pretpostavljaju, već je riječju i obrednim činima hrane, krijepe i izražavaju. Slaveći sakramente Crkva ispovijeda apostolsku vjeru. Otuda drevna izreka: »Lex orandi, lex credendi«, tj. Crkva vjeruje onako kako moli.

229. Zašto su sakramenti djelotvorni?
Sakramenti su djelotvorni ex opere operato (»samim time što je sakramentalni čin izvršen«) jer je Krist taj koji u njima djeluje i daje milost koju označuju, neovisno o osobnoj svetosti službenika. Ipak, plodovi sakramenata ovise i o raspoloženju onoga koji ih prima.

230. Zašto su sakramenti nužni za spasenje?
Za one koji u Krista vjeruju sakramenti su nužni za spasenje, makar se pojedinom vjerniku ne daju svi, jer daju sakramentalne milosti, oproštenje grijeha, božansko posinjenje, suobličenje Kristu Gospodinu i pripadnost Crkvi. One koji ih primaju Duh Sveti ozdravlja i preobražava.

231. Što je sakramentalna milost?
Sakramentalna milost jest milost Duha Svetoga darovana od Krista i vlastita svakom sakramentu. Ta milost podupire vjernika na njegovu putu svetosti, a pomaže i Crkvi u rastu u ljubavi i u svjedočenju.

232. Kakav je odnos između sakramenata i vječnoga života?
U sakramentima Crkva već prima predokus vječnoga života dok »iščekuje blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista« (Tit 2,13).

SAKRAMENTALNO SLAVLJE VAZMENOGA OTAJSTVA

Tko slavi?

233. Tko djeluje u liturgiji?
U liturgiji djeluje »Čitavi Krist« (»Christus Totus«), Glava i Tijelo. Kao vrhovni Svećenik, on slavi sa svojim Tijelom, nebeskom i zemaljskom Crkvom.

234. Tko slavi nebesku liturgiju?
Nebesku liturgiju slave Anđeli, Sveci Staroga i Novoga saveza, posebice Bogorodica, Apostoli, Mučenici i »neizmjerno mnoštvo, što ga nitko ne može izbrojiti, iz svakoga naroda, plemena, puka, jezika« (Otk 7,9). Kada u sakramentima slavimo otajstvo spasenja, sudjelujemo u ovoj vječnoj liturgiji.

235. Kako Crkva na zemlji slavi liturgiju?
Crkva na zemlji slavi liturgiju kao svećenički narod u kojemu svatko djeluje prema svojoj ulozi u jedinstvu Duha Svetoga: krštenici se prikazuju kao duhovna žrtva, zaređeni službenici slave po sakramentu reda primljenom za služenje svim članovima Crkve, biskupi i svećenici djeluju u osobi Krista Glave.

Kako slaviti?

236. Kako se slavi liturgija?
Liturgijsko je slavlje protkano znakovima i simbolima čije je značenje ukorijenjeno u stvorenju i u ljudskim kulturama, određuje se događajima Staroga saveza, a potpuno se objavljuje u Osobi i djelu Kristovu.

237. Otkuda sakramentalni znakovi?
Neki potječu od stvorenja (svjetlo, voda, oganj, kruh, vino, ulje), drugi iz društvenoga života (pranje, pomazivanje, lomljenje kruha), drugi opet iz povijesti spasenja u Starome savezu (pashalni obredi, žrtve, polaganje ruku, posvećenja). Ovi znakovi, od kojih su neki propisani i nepromjenjivi, a koje je Krist preuzeo, postaju nositelji spasenjskih i posvetiteljskih čina.

238. Kakva je veza između čina i riječi u sakramentalnome slavlju?
U sakramentalnome slavlju čini i riječi su usko povezani. Naime, iako su simbolički čini već po sebi određen govor, ipak je potrebno da riječi obreda prate i oživljuju ove čine. Kao znakovi i pouka, liturgijske riječi i čini su neodjeljivi ukoliko ostvaraju ono što označuju.

239. Po kojim kriterijima pjevanje i glazba imaju ulogu u liturgijskome slavlju?
Budući da su pjevanje i glazba usko povezani s liturgijskim činom, oni moraju poštivati sljedeće kriterije: tekstovi određeni za sveto pjevanje trebaju biti u skladu s katoličkim naukom i najradije uzeti iz Svetoga pisma i liturgijskih vrela; izražajna ljepota molitve, kakvoća glazbe; sudjelovanje okupljenih vjernika; kulturno bogatstvo Božjega naroda te sveto i svečano slavljenje.

»Tko pjeva, dvostruko moli« (sveti Augustin)

240. Koja je svrha svetih slika?
Kristov je lik prava liturgijska slika. Druge koje prikazuju Gospu i Svece označuju Krista koji je u njima proslavljen. One navješćuju istu evanđeosku poruku koju Sveto pismo prenosi riječju te pomažu da se razbudi i hrani vjernička vjera.

Kada slaviti?

241. Što je središte liturgijskoga vremena?
Središte liturgijskoga vremena jest nedjelja, temelj i jezgra čitave liturgijske godine kojoj je vrhunac u godišnjemu slavlju Vazma, blagdana nad blagdanima.

242. Koja je uloga liturgijske godine?
Tijekom liturgijske godine Crkva slavi cijelo Kristovo otajstvo, od Utjelovljenja sve do njegova slavnoga povratka. U određene dane Crkva osobitom ljubavlju časti Blaženu Mariju Bogorodicu i spomen Svetaca koji su živjeli za Krista, s njim su trpjeli te su s njim i proslavljeni.

243. Što je liturgija časova?
Liturgija časova, javna i zajednička molitva Crkve, molitva je Krista sa svojim tijelom, Crkvom. Po njoj Otajstvo Krista koje slavimo u euharistiji posvećuje i preobražava vrijeme svakoga dana. Ona je poglavito sastavljena od psalama i drugih biblijskih tekstova te od tekstova Otaca i duhovnih učitelja.

Gdje slaviti?

244. Trebaju li Crkvi mjesta za slavljenje liturgije?
Bogoslužje Novoga saveza »u duhu i istini« (Iv 4,24) nije vezano za neko isključivo mjesto jer je Krist pravi hram Božji po kojemu i kršćani i cijela Crkva djelovanjem Duha Svetoga postaju hramovi Boga živoga. Ipak, Božji narod u svome zemaljskom postojanju treba mjesta gdje se zajednica može okupljati da bi slavila bogoslužje.

245. Što su sveta zdanja?
To su kuće Božje, simbol Crkve koja živi u tome mjestu, kao i nebeskoga boravišta. To su mjesta molitve u kojima Crkva slavi poglavito euharistiju i klanja se Kristu stvarno prisutnome u svetohraništu.

246. Koja su povlaštena mjesta unutar svetih zdanja?
To su: oltar, svetohranište, mjesto čuvanja svete krizme i svetih ulja, biskupsko ili svećeničko sjedište (katedra), ambon (besjedište), krsni zdenac i ispovjedaonica.

LITURGIJSKA RAZNOLIKOST I JEDINSTVO OTAJSTVA

247. Zašto jedinstveno Kristovo otajstvo Crkva slavi različitim liturgijskim predajama?
Jer neistraživo bogatstvo Kristova otajstva ne može iscrpiti nijedna liturgijska predaja. Stoga je od samih početaka to bogatstvo u raznim narodima i kulturama razvilo izričaje obilježene zadivljujućom raznolikošću koji se dopunjuju.

248. Koji kriterij jamči jedinstvo u raznolikosti?
To je vjernost apostolskoj predaji, tj. zajedništvo vjere i sakramenata primljenih od apostola, zajedništvo kojemu je apostolsko nasljedstvo znak i jamstvo. Crkva je katolička: može, dakle, u svoje jedinstvo primiti sva istinska bogatstva raznih kultura.

249. Je li u liturgiji sve nepromjenjivo?
U bogoslužju, osobito u liturgiji sakramenata, postoje nepromjenjivi elementi jer su božanske ustanove, a Crkva im je vjerna čuvarica. Nadalje, postoje i elementi podložni promjeni koje Crkva može, a katkad i treba, prilagoditi kulturi različitih naroda.