Veliki tjedan je vremensko razdoblje od Cvjetnice do Uskrsa.

Veliki tjedan počinje Cvjetnicom ili Nedjeljom Muke Gospodnje. Ovaj se tjedan, najčešće ujutro na Veliki četvrtak, održava misa posvete ulja na kojoj se blagoslivlja ulje za svetu potvrdu, bolesničko pomazanje i katekumene.

Uvečer na Veliki četvrtak obilježava se sjećanje na Posljednju večeru.

Na Veliki petak nema sv. Mise. Obilježava se sjećanje na Isusovu muku i smrt na križu. Velika subota je dan tišine, do Vazmenog bdijenja, subotu navečer, koje je vrlo bogato obredima. Na Uskrs slavi se Isusovo uskrsnuće i pobjeda nad grijehom i smrti.

Dani u Velikom tjednu su vrijeme kršćanske ozbiljnosti, sabranosti i promišljanja o svetosti vremena i događanja u njemu.

Večernja misa Velikog četvrtka u liturgiji je predvečerje sutrašnjeg dana, jer su kod Židova veliki blagdani počinjali večer uoči blagdana.

Stari su hrvatski pisci Uskrs nazivali Vazmom, što je izvedenica od grčke riječi "azima"- koja doslovno znači "beskvasni kruh", a skraćeno se upotrebljava za židovsku Pashu, kojoj je Krist dao novi sadržaj svojom smrću i svojim Uskrsnućem.

Uskrs je najstarija i konstitutivna svetkovina kršćanske zajednice.

Često se može čuti u ovom vremenu liturgijske godine izraz "vigilija". Sv. Augustin je tako nazvao Uskrsno bdijenje, a doslovno znači "majkom svih bdijenja".
Naime, Kristova pasha - njegov prijelaz s ovog svijeta k Ocu po muci, smrti i Uskrsnuću - predmet je slavljenja nedjelje kao "malog Uskrsa", ali i svih ostalih euharistijskih slavlja tijekom liturgijske godine koja se postepeno razvila upravo od Uskrsa.

VAZMENO TRODNEVLJE

USKRSNI PONEDJELJAK