250. Kako se dijele sakramenti Crkve?
Dijele se na: sakramente kršćanske inicijacije (krštenje, potvrda i euharistija), potom sakramente ozdravljenja (pokora i bolesničko pomazanje) i konačno sakramente koji su u službi
zajedništva i poslanja vjernika (sveti red i ženidba). Oni se tiču važnih trenutaka kršćanskoga života. Svi su sakramenti usmjereni k euharistiji »kao svojemu osobitom središtu« (sveti Toma Akvinski).

251. Kako se ostvaruje kršćanska inicijacija?
Ostvaruje se sakramentima koji postavljaju temelje kršćanskoga života: preporođeni u krštenju, vjernici su osnaženi potvrdom i hrane se euharistijom.

252. Kako se sve naziva prvi sakrament inicijacije?
Ponajprije se zove krštenje zbog središnjega obreda kojim se slavi: krstiti (baptizein) znači »uroniti« u vodu. Krštenika se uranja u Kristovu smrt, odakle on ustaje kao »novo stvorenje« (2 Kor 5,17). Također se zove i »kupelj novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetome« (Tit 3,5) te »prosvjetljenje«, jer krštenik postaje »sinom svjetlosti« (Ef 5,8).

253. Kako je krštenje predoznačeno u Starome zavjetu?
U Starome zavjetu nalaze se razni pralikovi krštenja: voda, izvor života i smrti; Noina korablja, koja po vodi spasava; prijelaz preko Crvenoga mora, kojim je Izrael oslobođen iz egipatskoga ropstva; prijelaz preko Jordana, koji Izraela uvodi u obećanu zemlju, stoje slika vječnoga života.

254. Tko ispunja te pralikove?
Isus Krist, koji na početku svoga javnog djelovanja hoće da ga u Jordanu krsti Ivan Krstitelj; na Križu iz njegova su probodenoga boka potekle krv i voda, znak krštenja i euharistije, a nakon svoga Uskrsnuća povjerava apostolima ovo poslanje: »Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!« (Mt 28,19).

255. Od kada Crkva podjeljuje krštenje?
Od dana Pedesetnice Crkva podjeljuje krštenje onomu tko vjeruje u Isusa Krista.

256. U čemu je bitan obred krštenja?
Bitan je obred ovoga sakramenta uranjanje krštenika u vodu ili izlijevanje vode na njegovu glavu, uz zazivanje imena Oca i Sina i Duha Svetoga.

257. Tko može primiti krštenje?
Krštenje može primiti svaka još nekrštena osoba.

258. Zašto Crkva krsti djecu?
Budući da se rađaju s istočnim grijehom, ona trebaju biti oslobođena od vlasti Zloga i prenesena u kraljevstvo slobode djece Božje.

259. Što se traži od krštenika?
Od svakoga se krštenika traži ispovijest vjere, izražena osobno, ako se radi o odraslome, odnosno, izražena od roditelja i Crkve, u slučaju djece. Kum i kuma, kao i cijela crkvena zajednica, također imaju dio odgovornosti u pripravi na krštenje (katekumenat), kao i za razvoj vjere i krsne milosti.

260. Tko može krstiti?
Redoviti službenici krštenja jesu biskup i svećenik; u latinskoj Crkvi i đakon. U slučaju nužde krstiti može svatko uz uvjet da ima nakanu učiniti ono što čini Crkva. On izlijeva vodu na
krštenikovu glavu i izgovara trojstven krsni obrazac: »Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.«

261. Je li krštenje nužno za spasenje?
Krštenje je nužno za spasenje onih kojima je evanđelje naviješteno i koji imaju mogućnost zatražiti ovaj sakrament.

262. Može li se spasiti i bez krštenja?
Budući daje Krist umro za spasenje sviju, mogu se i bez krštenja spasiti oni koji umru za vjeru (krštenje krvlju), katekumeni i svi oni koji na poticaj milosti i ne poznavajući Krista ni Crkvu iskreno traže Boga i nastoje izvršili njegovu volju (krštenje željom). Što se tiče djece umrle bez krštenja, Crkva ih u svojoj liturgiji povjerava Božjemu milosrđu.

263. Koji su učinci krštenja?
Krštenjem se briše istočni grijeh i svi osobni grijesi, kao i sve kazne za grijehe; posvećujućom se milošću postaje dionikom trojstvenoga božanskog života, a milošću opravdanja se pritjelovljuje Kristu i njegovoj Crkvi; krštenje daje udioništvo u Kristovu svećeništvu i tvori temelj zajedništva sa svim kršćanima; udjeljuje teološke krjeposti i darove Duha Svetoga. Krštenik zauvijek pripada Kristu: naime, obilježen je Kristovim neizbrisivim biljegom (karakter).

264. Kakvo je značenje kršćanskoga imena primljena na krštenju?
Ime je važno jer Bog svakoga poznaje po imenu, tj. u njegovoj jedinstvenosti. Krštenjem kršćanin u Crkvi dobiva vlastito ime, poželjno je ime nekoga sveca tako da taj kršteniku bude uzor svetosti i zajamči mu svoj zagovor kod Boga.