295. Zašto je Isus ustanovio sakramente pokore i bolesničkoga pomazanja?
Krist, liječnik duše i tijela, ustanovio ih je jer novi život koji nam je darovao u sakramentima kršćanske inicijacije može oslabjeti, a može se grijehom čak i izgubiti. Zato je Krist htio da po ovim sakramentima Crkva nastavi njegovo djelo liječenja i spasavanja.

296. Kako se zove ovaj sakrament?
Zove ga se sakramentom pokore, pomirenja, oproštenja, ispovijedi i obraćenja.

297. Zašto poslije krštenja i sakrament pomirenja?
Budući da novi život u milosti, primljen na krštenju, nije uklonio slabost ljudske naravi niti sklonost na grijeh (tj. požudu - concupiscentia), Krist je ustanovio ovaj sakrament za obraćenje krštenih koji su se grijehom od njega udaljili.

298. Kada je ustanovljen ovaj sakrament?
Uskrsnuli Gospodin ustanovio je ovaj sakrament kada se na sam dan Uskrsnuća ukazao svojim apostolima i rekao im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im« (Iv 20,22-23).

299. Je li krštenima potrebno obraćenje?
Kristov poziv na obraćenje trajno odzvanja u životu krštenika. Obraćenje je trajan zadatak cijele Crkve, koja je sveta, ali u svome krilu obuhvaća i grješnike.

300. Što je nutarnja pokora?
To je dinamizam »raskajana srca« (Ps 51,19) što ga božanska milost potiče da odgovori Božjoj milosrdnoj ljubavi. Uključuje bol i gnušanje prema počinjenim grijesima, čvrstu odluku ubuduće više ne griješiti i pouzdanje u Božju pomoć. Hrani se nadom u božansko milosrđe.

301. U kojim se oblicima pokora izražava u kršćanskome životu?
Pokora se izražava u veoma različitim oblicima, posebice postom, molitvom i djelima milosrđa. Ovi i mnogi drugi oblici pokore mogu se vršiti u svakodnevnome kršćanskom životu, osobito u korizmenom vremenu i u pokornički dan, petak.

302. Koji su bitni dijelovi sakramenta pokore?
Dva su: čini čovjeka koji se djelovanjem Duha Svetoga obraća i svećenikovo odrješenje koji u Kristovo ime podjeljuje oproštenje i određuje način zadovoljštine.

303. Koji su pokornikovi čini?
To su: pomnjiv ispit savjesti, pokajanje, koje je savršeno kada je potaknuto ljubavlju prema Bogu, a nesavršeno ako se temelji na drugim razlozima, a uključuje i odluku više ne griješiti; ispovijed, koja se sastoji u optužbi za grijehe učinjenoj pred svećenikom; zadovoljština, odnosno izvršenje određenih pokorničkih čina koje ispovjednik nalaže pokorniku da nadoknadi grijehom počinjenu štetu.

304. Koji se grijesi moraju ispovjediti?
Moraju se ispovjediti svi teški, još neispovjeđeni grijesi kojih se nakon pomnjiva ispitivanja savjest sjeća. Ispovijed grijeha jedini je redovit način za dobivanje oproštenja.

305. Kada je obvezno ispovjediti teške grijehe?
Svaki vjernik kada dođe do dobi razuma obvezan je ispovjediti svoje teške grijehe barem jedanput godišnje, a svakako prije primanja svete pričesti.

306. Zašto i laki grijesi mogu biti predmet sakramentalne ispovijedi?
Crkva živo preporučuje ispovijedanje lakih grijeha, premda ono nije strogo neophodno, jer nam pomaže oblikovati ispravnu savjest i boriti se protiv zlih sklonosti, prepustiti se Kristu da nas liječi te napredovati u životu Duha.

307. Tko je služitelj ovoga sakramenta?
Krist je službu pomirenja povjerio svojim apostolima, njihovim nasljed¬nicima biskupima te svećenicima, njihovim suradnicima, koji tako postaju sredstvo Božjega milosrđa i pravde. Vlast opraštanja grijeha oni vrše u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

308. Kome je pridržano odrješenje nekih grijeha?
Odrješenje nekih posebno teških grijeha (poput onih koji se kažnjavaju izopćenjem) pridržano je Apostolskoj stolici ili mjesnome biskupu ili od njih ovlaštenim svećenicima, premda u slučaju smrtne pogibelji svaki svećenik može odriješiti od svakoga grijeha i izopćenja.

309. Je li ispovjednik vezan tajnom?
Imajući u vidu osjetljivost i veličinu ove službe te dužno poštovanje prema osobama, svaki je ispovjednik bez iznimke obvezan, pod prijetnjom najstrožih kazna, obdržavati sakramentalni pečat, tj. posvemašnju tajnu o grijesima za koje je doznao u ispovijedi.

310. Koji su učinci ovoga sakramenta?
Učinci sakramenta pokore su: pomirenje s Bogom, dakle i oproštenje grijeha, pomirenje s Crkvom, povratak stanja milosti ako je bilo izgubljeno, oproštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima i, barem djelomično, vremenitih kazna koje su posljedica grijeha, mir i vedrina savjesti te utjeha duha, porast duhovnih snaga za kršćanski boj.

311. Može li se u nekim slučajevima ovaj sakrament slaviti općom ispovijedi i zajedničkim odrješenjem?
U slučajevima teške potrebe (kao u neposrednoj smrtnoj pogibelji) može se pribjeći zajedničkome slavlju pomirenja s općom ispovijedi i skupnim odrješenjem, uz poštivanje crkvenih propisa i s odlukom da će se u određenu vremenu pojedinačno ispovjediti teški grijesi.

312. Što su oprosti?
Oprosti su otpuštenje pred Bogom vremenite kazne zaslužene grijesima kojih je krivica već izbrisana, a koje vjernik uz određene uvjete dobiva za sebe ili za pokojne po služenju Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, dijeli blago zasluga Krista i svetaca.