Prošla su više od dva mjeseca kako je sveti Petar dobio novog nasljednika na Zemlji, papu Franju. Od iznenađenja svijeta odreknućem pape Benedikta, polemiziranja o "skrivenim" razlozima njegove ostavke, nagađanja o novom papi i klađenjem na istog, Crkva je dugo bila u fokusu svjetske javnosti. Nije me previše zanimalo kojem kardinalu analitičari (i kladionice) daju najveću prednost. U dubini duše sam znala da će Bog iznenaditi. Samo sam Ga molila da pošalje nekoga tko će znati privoditi ljude Kristu i hrabro upravljati poljuljanim kormilom Crkve. Uz to, nadala sam se nešto mlađem papi, jednostavno kako bi imao snage odgovoriti na sve izazove koji su stavljeni pred njega.

I tako, dok su oči svijeta bile uprte prema vatikanskoj bazilici, te je prethodno obznanjeno da je novi papa 76-godišnji Argentinac, Jorge Mario Bergoglio, pomislila sam: "Bože, zar nije mogao biti netko mlađi!?". Naravno, nisam dala čovjeku priliku ni da se obrati Urbi et orbi.

Nije prošlo malo, a taj me sedamdesetšestogodišnjak oduševio, usrećio i osvojio poniznošću i jednostavnošću. Pozivajući na molitvu, tražeći da čitav svijet bude jedno veliko bratstvo, prvo moleći, a zatim podjeljujući blagoslov, pomislila sam kako boljeg papu nismo mogli ni zamisliti. U istom trenutku, a i u danima koji su uslijedili, kada je papa na sve moguće načine opravdao zašto je baš uzeo ime u čast sv. Franji Asiškom, postala sam svjesna jednog: ''misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti" (Iz 55,8). Mojeg li ograničenog, tupog, ljudskog, razmišljanja! Bog ne mari za godine, znanja, sposobnosti, uloge, mjesta, položaje, izgled, vlasništva i ostala čuda. Uostalom, nije li Petar zanijekao Krista, a opet na njemu izgradio Crkvu? Nije li Mojsije imao problema s govorom, a svejedno izveo Izraelce iz egipatskog ropstva? Nisu li učenici zaspali u Isusovim najtežim trenutcima, no ipak dobili misiju propovijedati Evanđelje po svem' svijetu. Čudesna Božja logika. Je li i dalje misliš da Mu ne možeš biti od koristi?

On ne gleda poput nas, plitko i mutno, nego puno dublje, pravo u čovjekovu dušu. S tim što tu pronađe i potpunim predanjem i vjerom, izvodi čudesa, bez obzira na sve. Zato i jest poslao tog divnog nemladog Franju da zajedno love srca na moru života. Čovjeka koji živi ono što propovijeda, ljubi čitav svijet, prezire protokol, jednostavnost i ljudskost promovira gotovo u čudesnost, hodi, gradi i ispovijeda. Bog misli u njemu!

I ne samo u njemu. Misli uvijek na i za čovjeka. Samo najbolje misli, čak i kada se ne čini tako. Moleći za snagu, dobivamo križeve koji nas jačaju, moleći za mudrost – probleme koje treba riješiti, za ljubav – ljude kojima treba pomoći... Na prvi pogled, ništa od onoga što tražimo, a u biti sve što nam treba. Bog jedini zna, a i djeluje prema onomu što je najbolje za nas.

Ipak, čovjek ne bi bio čovjek kada se ne bi tjeskobno brinuo za sve, zaboravljajući Onoga koji je veći od svih problema zajedno. Pri tome čak svesrdno nudi Bogu pomoć, tisuću i jedan scenarij za rješavanje problema koji Mu je navodno u potpunosti povjerio. Vjera i ono "budi volja Tvoja", kao da ne vrijede. I tko da tu onda misli? Bog ili ja? Bolje Bog! Zato Ga i pustimo da misli jer tek prepuštanjem života Njemu, stvari počinju dobivati smisao.

"Radi kao da sve ovisi o tebi, znajući da zapravo sve ovisi o Bogu." (sv. Ignacije Lojolski)