337. Kakav je Božji naum glede muškarca i žene?
Bog, koji je ljubav i koji je čovjeka stvorio iz ljubavi, pozvao ga je na ljubav. Stvarajući muškarca i ženu u ženidbi ih je pozvao na intimno zajedništvo života i ljubavi »tako da više nisu dvoje nego jedno tijelo« (Mt 19,6). Blagoslivljajući ih Bog im reče: »Plodite se i množite« (Post 1,28).

338. S kojom je svrhom Bog ustanovio ženidbu?
Bračno zajedništvo muškarca i žene, koje je Stvoritelj zasnovao i vlastitim je zakonima opskrbio, po svojoj je naravi određena za zajedništvo i dobro ženidbenih drugova te za rađanje i odgoj djece. Prema izvornome božanskom naumu, ženidbeno je zajedništvo nerazrješivo, kako veli Isus Krist: »Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja« (Mk 10,9).

339. Kako grijeh prijeti ženidbi?
Zbog prvoga grijeha koji je uzrokovao i raskid od Stvoritelja darovana zajedništva između muškarca i žene, bračno je zajedništvo često ugroženo j neslogom i nevjemošću. Ipak, u svome neizmjernu milosrđu Bog muškarcu i ženi dariva svoju milost za ostvarenje međusobna životnoga jedinstva prema izvornome božanskom nacrtu.

340. Što Stari zavjet uči o ženidbi?
Bog, poglavito pedagogijom Zakona i proroka, pomaže svome narodu da postupno razvija svijest o jedinstvu i nerazrješivosti ženidbe. Bračni savez Boga s Izraelom pripravlja i predoznačuje Novi savez što gaje ostvario Božji Sin, Isus Krist, sa svojom zaručnicom Crkvom.

341. Koju je novinu Krist darovao ženidbi?
Isus Krist ne samo da ponovno utvrđuje iskonski red koji je Bog htio, nego dariva milost da se ženidbu živi u novome dostojanstvu sakramenta koj i je znak njegove zaručničke ljubavi prema Crkvi: »Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu« (Ef 5,25).

342. Je li ženidba obvezna za sve?
Ženidba nije obvezna za sve. Neke muškarce i žene Bog posebno poziva da slijede Gospodina Isusa na putu djevičanstva ili u celibatu radi kraljevstva nebeskoga, odričući se velika dobra braka kako bi se bavili onim što je Gospodinovo i nastojali mu ugoditi, postajući tako znak posvemašnjega prvenstva ljubavi prema Kristu i žarka iščekivanja njegova slavna dolaska.

343. Kako se slavi sakrament ženidbe?
Budući da ženidbom bračni drugovi stupaju u javno stanje života u Crkvi, njezino liturgijsko slavlje je javno, u nazočnosti svećenika (ili ovlaštena predstavnika Crkve) i drugih svjedoka.

344. Što je bračna privola?
Bračna privola je od muškarca i žene izražena spremnost da se jedno drugome zauvijek daruju s ciljem da žive savez vjerne i plodne ljubavi. Budući da privola čini ženidbu, ona je nužna i nenadomjestiva. Da bi ženidba bila valjana, predmet privole mora biti prava ženidba i ta privola mora biti ljudski čin, svjestan i slobodan, ne uvjetovan nasiljem ili prisilom.

345. Što se traži kada jedan od supružnika nije katolik?
Za dopuštenost mješovite ženidbe (između katolika i krštena nekatolika) traži se dopuštenje crkvene vlasti. U slučaju različitosti vjere (između katolika i nekrštene osobe) za valjanost ženidbe traži se izričit oprost od zapreke. U svakom slučaju, bitno je da supružnici ne isključuju prihvaćanje bitne svrhe i svojstva ženidbe te da katolička strana potvrdi drugom supružniku poznatu obvezu da će sačuvati vjeru te providjeti krštenje i katolički odgoj djece.

346. Koji su učinci sakramenta ženidbe?
Sakrament ženidbe među supružnicima stvara trajan i isključiv vez. Sam Bog zapečaćuje privolu supružnika. Zato se sklopljena i izvršena ženidba među krštenima nikada ne može razriješiti. Osim toga, ovaj sakrament supružnicima daje milost potrebnu za postizanje svetosti u bračnome životu te za odgovorno prihvaćanje i odgoj djece.

347. Koji su teški grijesi protiv sakramenta ženidbe?
To su: preljub; mnogoženstvo, jer se protivi jednaku dostojanstvu muškarca i žene, jedinstvu i isključivosti bračne ljubavi; odbacivanje plodnosti koja bračni život lišava dara djece; rastava, koja se suprotstavlja nerazrješivosti.

348. Kada Crkva dopušta tjelesnu rastavu supružnika?
Crkva dopušta tjelesnu rastavu supružnika kada njihov zajednički život iz različitih teških razloga postaje praktički nemoguć, premda i dalje želi njihovo pomirenje. No oni, dokle god živi drugi supružnik, nisu slobodni za sklapanje nove veze, osim ako je njihova ženidba ništavna te kao takva proglašena od crkvene vlasti.

349. Kakav je stav Crkve prema rastavljenima koji ponovno sklope ženidbu?
Vjerna Gospodinu, Crkva ne može priznati kao ženidbu zajednicu rastavljenih koji sklope građansku ženidbu. »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub; i ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub« (Mk 10,11-12). Prema njima Crkva iskazuje pozornu skrb pozivajući ih na život vjere, na molitvu, na djela ljubavi i kršćansko odgajanje djece. No, oni ne mogu dobiti sakramentalno odrješenje ni pristupiti svetoj pričesti niti mogu preuzimati stanovite crkvene odgovornosti dokle god traje takvo stanje koje se objektivno protivi Božjemu zakonu.

350. Zašto se kršćanska obitelj još naziva i kućnom Crkvom?
Jer obitelj očituje i ostvaruje zajedničarsku i obiteljsku narav Crkve kao Božje obitelji. Svaki član po svojoj ulozi izvršava krsno svećeništvo pridonoseći da obitelj postane zajednica milosti i molitve, škola ljudskih i kršćanskih krjeposti, mjesto prvoga navještaja vjere djeci.