370. Što su strasti?
Strasti su čuvstva, uzbuđenja ili pokreti čuvstvenosti - prirodne sastavnice ljudskoga psihičkog života - koji potiču na djelovanje ili na nedjelovanje s obzirom na ono što se uočilo kao dobro ili kao zlo. Glavne su: ljubav, mržnja, želja i strah, radost, tuga i srdžba. Osnovna strast jest ljubav, koju izaziva privlačnost dobra. Ljubi se samo dobro, istinsko ili prividno.

371. Jesu li strasti moralno dobre ili zle?
Kao pokreti čuvstvenosti strasti u sebi nisu ni dobre ni zle: dobre su kada pridonose nekomu dobru činu, u protivnome su zle. One se mogu ugraditi u krjeposti ili se izopačiti u mane.

372. Što je moralna savjest?
Moralna savjest, prisutna u intimnosti osobe, sud je razuma koji u pravi čas čovjeku nalaže da čini dobro, a izbjegava zlo. Zahvaljujući njoj ljudska osoba razabire ćudorednu kakvoću nekoga čina što ga kani izvršiti ili koji je već izvršila, omogućujući da preuzme odgovornost za nj. Kada sluša moralnu savjest, razborit čovjek može osjetiti glas Boga koji mu govori.

373. Što uključuje dostojanstvo osobe s obzirom na moralnu savjest?
Dostojanstvo ljudske osobe uključuje ispravnost moralne savjesti (tj. da bude u skladu s onim što je prema razumu i božanskome Zakonu pravedno i dobro). Zbog dostojanstva osobe čovjeka se ne smije siliti da radi protiv savjesti niti mu priječiti da, u granicama općega dobra, radi po svojoj savjesti, osobito na vjerskome području.

374. Kako se oblikuje moralna savjest da bude ispravna i istinita?
Ispravna i istinita moralna savjest oblikuje se odgojem, usvajanjem Božje riječi i nauka Crkve. Podupiru je darovi Duha Svetoga i pomažu joj savjeti mudrih osoba. Osim toga, oblikovanju moralne savjesti mnogo pomažu molitva i ispitivanje savjesti.

375. Koja načela savjest uvijek mora slijediti?
Postoje tri opća načela: 1) nikada nije dopušteno činiti zlo da se postigne dobro; 2) tzv. zlatno pravilo: »Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima« (Mt 7,12); 3) ljubav se uvijek izražava poštovanjem bližnjega i njegove savjesti, makar to ne znači da se prihvaća kao dobro ono što je objektivno zlo.

376. Može li moralna savjest donijeti pogrješne sudove?
Čovjek uvijek mora slušati siguran sud vlastite savjesti, ali zbog razloga koji ne isključuju uvijek osobnu krivnju, može donijeti i pogrješne sudove. Ipak, osobu se ne može okriviti za zlo počinjeno iz nehotična neznanja, makar ono ostaje objektivno zlo. Zato treba nastojati moralnu savjest ispraviti od njezinih zabluda.