422. Što je opravdanje?
Opravdanje je najizvrsnije djelo Božje ljubavi. Ono je nezasluženo i milosrdno djelovanje Boga koji briše naše grijehe te nas čini pravednima i svetima u svemu našem biću. To se događa milošću Duha Svetoga, koja nam je zaslužena Kristovom mukom i darovana u krštenju. Opravdanje je početak slobodna čovjekova odgovora, tj. vjere u Krista i suradnje s milošću Duha Svetoga.

423. Što je milost koja opravdava?
Milost je nezaslužen Božji dar kojim nas čini dionicima svoga trojstvenog života i sposobnima da djelujemo iz ljubavi prema njemu. Naziva se i trajna (habitualna) ili posvetna (posvećujuća) ili pobožanstvenjujuća milost, jer nas posvećuje i pobožanstvenjuje. Ona je nadnaravna, jer potpuno ovisi o nezasluženoj Božjoj inicijativi i nadmašuje sposobnost razuma i ljudskih sila. Ona, dakle, izmiče našemu iskustvu.

424. Koje su druge vrste milosti?
Osim trajne (habitualne) milosti postoje još: djelatne milosti (darovi prema okolnostima), sakramentalne milosti (darovi vlastiti svakome sakramentu), posebne milosti ili karizme (kojima je svrha opće dobro Crkve), među kojima su staleške milosti koje prate vršenje služba u krilu Crkve i odgovornih dužnosti života.

425. Kakav je odnos između milosti i čovjekove slobode?
Milost pretječe, pripravlja i pobuđuje čovjekov slobodan odgovor. Ona odgovara na duboke težnje ljudske slobode, poziva je na suradnju i privodi je savršenstvu.

426. Što je zasluga?
Zasluga je ono što daje pravo na naknadu za neko dobro djelo. U odnosu prema Bogu, čovjek po sebi ne može ništa zaslužiti budući daje sve od njega nezasluženo primio. Ipak, Bog mu daruje mogućnost da stekne zasluge pridruženjem Kristovoj ljubavi, izvoru naših zasluga pred Bogom. Stoga zasluge za dobra djela treba ponajprije pripisivati Božjoj milosti, a zatim čovjekovoj slobodnoj volji.

427. Koja dobra možemo zaslužiti?
Na poticaj Duha Svetoga možemo sebi i drugima zaslužiti milosti korisne za svoje posvećenje i stizanje u vječni život, kao i vremenita, prema Božjemu naumu nama primjerena dobra. Nitko ne može zaslužiti prvu milost, onu koja je na početku našega obraćenja i opravdanja.

428. Jesmo li svi pozvani na kršćansku svetost?
Svi su vjernici pozvani na kršćansku svetost. Ona je punina kršćanskoga života i savršenstvo ljubavi, a ostvaruje se u intimnu sjedinjenju s Kristom i, u njemu, s Presvetim Trojstvom. Prošavši preko križa, put kršćanskoga posvećenja svoje ispunjenje ima u konačnu uskrsnuću pravednika, u kojemu će Bog biti sve u svemu.