Od 12. – 14. srpnja u našoj župi održan je prvi Dječji vikend pod geslom: "Pustite dječicu neka dolaze k meni". Više od petnaest framaša je dva dana aktivno radilo, učilo, pjevalo, plesalo i igralo se s oko šezdesetak djece od 1. do 6. razreda Osnovne škole.

Prvi dan susret smo započeli molitvom i kratkim pravilima, da bismo se onda svi podijelili u grupe, pod vodstvom dva animatora. Prvi zadatak koji su djeca dobila bio je pravljenje zastave i davanje imena svojoj grupi. Već su tu pokazali svoju kreativnost, tako da je pet grupa nosilo sljedeće nazive: Božja radost, Kristove princeze i vitezovi, Djeca sv. Klare, Isusovi pastiri i Djeca sv. Franje. Nakon toga, bilo je vrijeme i za jednu radionicu: "Isus – najbolji prijatelj".

Na zanimljiv način, prvo kroz igrokaz, a onda kroz kratke isječke i animacije djeci smo predstavili neka od Isusovih najznačajnijih čudesa i prispodoba, a na samom kraju priredili smo im i kratku pitalicu kako bismo provjerili što su to naučili. Djeca su posebno zavoljela dva plesa koja smo plesali kroz oba dana: Ding dong i Tarzan&Jane. Nakon zasluženog ručka, došlo je vrijeme i za igre, većinom s vodom, tako da su animatori redovito završavali mokri.

Druga radionica taj dan bila je o sv. Franji Asiškom. Priča o njegovom životu i djelu je bila popraćena scenskim prikazom, a kad smo sljedeći dan upitali djecu: "Pa tko je bio sv. Franjo?" u glas su odgovorili – " STIPO!" (koji ga je glumio).

U subotu, nakon molitve i plesa, na rasporedu je bila posljednja, treća radionica o svetoj Klari. I tu smo kroz igru provjerili sve što su naučili kroz tu i prethodne dvije radionice. Nakon rada u grupama i osmišljavanja plesa, te zasluženog ručka, uslijedile su najviše očekivane "Igre bez granica". Bilo je tu svega u dva sata, od skakanja u vrećama, mozgalica, pa do čajoboja. Najspretnija su se pokazala Djeca sv. Klare, iako smo svi mi u biti pobjednici.

Kruna svega bila je u nedjelju, na pučkoj svetoj misi. Djeca su roditeljima i cijeloj župi otpjevala pjesmu Raduj se u Bogu uz pokrete, a nakon toga smo pogledali i prezentaciju o protekla dva dana, puna istinske radosti.

Na kraju možemo samo zahvaliti dragom Bogu na ovom čudesnom vikendu. Nadamo se da su djeca sretna i zadovoljna, a prava istina je da smo i mi animatori bili istinski, onako 'dječje' radosni uz njih. Mi smo učili od njih, a oni od nas. Neki su pitali: "A hoće li ovo biti i sljedeći vikend?", i bili tužni kad smo im rekli da neće, tek sljedeće godine. Onda smo bili primorani obećati im da će dogodine trajati barem dan duže. Ako Bog da!