442. Što uključuje Božja izjava: »Ja sam Gospodin, Bog tvoj« (Izl 20,2)?
Za vjernika uključuje čuvanje i gajenje bogoslovnih krjeposti te izbjegavanje grijeha koji im se protive. Vjera vjeruje u Boga i odbija ono što joj se protivi, kao što je primjerice hotimična sumnja, nevjera, krivovjerje, otpad i raskol. Nada (ufanje) s pouzdanjem iščekuje blaženo gledanje Boga i njegovu pomoć, izbjegavajući očaj i preuzetnost. Ljubav Boga ljubi iznad svega: treba, dakle, odbaciti ravnodušnost, nezahvalnost, mlakost, nehaj ili duhovnu lijenost, mržnju prema Bogu, koja nastaje iz oholosti.

443. Što zahtijeva Gospodnja riječ: »Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi« (Mt 4,10)?
Ona zahtijeva: da se klanjamo Bogu kao Gospodaru svega što postoji, da mu iskazujemo dužno poštovanje, pojedinačno i u zajednici, da ga molimo izrazima hvale, zahvaljivanja i prošnje, da mu prikazujemo žrtve, poglavito duhovnu žrtvu vlastitoga života, sjedinjenu sa savršenom Kristovom žrtvom, da čuvamo njemu dana obećanja i zavjete.

444. Kako osoba ostvaruje svoje pravo na iskazivanje bogoštovlja u istini i slobodi?
Svi su ljudi dužni istinu, osobito u onome što se tiče Boga i njegove Crkve, tražiti i, pošto je upoznaju, prihvatiti je i ostati joj vjerni, iskazujući Bogu istinsko štovanje. Istodobno, dostojanstvo ljudske osobe u vjerskim stvarima zahtijeva da se nikoga ne prisiljava da radi protiv vlastite savjesti niti sprječava da, unutar pravednih granica javnoga poretka, prema njoj djeluje, privatno ili javno, bilo sam, bilo s drugima udružen.
»Ljubi Gospodina Boga svojega...«

445. Što Bog zabranjuje kada zapovijeda: »Nemoj imati drugih bogova uz mene« (Izl 20,2)?
Ova zapovijed zabranjuje: mnogoboštvo i idolopoklonstvo, koje pobožanstvenjuje neko stvorenje, moć, novac, pa čak i zloduha; praznovjerje, što je zastranjenje štovanja pravoga Bogu, koje se izražava i u raznim oblicima gatanja, magije, čarobnjaštva i spiritizma; bezvjerstvo, koje se izražava iskušavanjem Boga riječima ili djelima; svetogrđem, koje obeščašćuje posvećene osobe ili stvari, poglavito euharistiju; simonijom, stoje želja za stjecanjem ili prodajom duhovnih stvari; bezboštvo (ateizam), koje odbacuje Božje postojanje, često se temeljeći na krivu poimanju ljudske samostalnosti; agnosticizam, prema kojemu se o Bogu ne može ništa znati, a koji podrazumijeva ravnodušnost i praktični ateizam.

446. Zabranjuje li Božja zapovijed: »Ne pravi sebi lika urezana...« (Izl 20,2) štovanje slika?
U Starome zavjetu tom se zapovjedi zabranjivalo prikazivanje apsolutno transcendentnoga Boga. Polazeći od Utjelovljenja Sina Božjega, opravdano je kršćansko štovanje svetih slika (kako tvrdi Drugi nicejski sabor 787. g.) jer se temelji na otajstvu Božjega Sina koji je postao čovjekom, u kome se transcendentni Bog učinio vidljivim. Pri tome se ne radi o klanjanju slikama, nego o štovanju onoga koga one prikazuju: Krista, Bogorodice, anđela i svetaca.