466. Zašto ljudski život treba poštivati?
Zato što je svet. Od sama početka uključuje Božje stvoriteljsko djelo i zauvijek ostaje u osobitu odnosu sa Stvoriteljem, svojom jedinom svrhom. Nikome nije dopušteno izravno uništiti nijedno nedužno ljudsko biće budući da se to teško protivi dostojanstvu osobe i svetosti Stvoritelja: »Ne ubijaj nedužna i pravedna« (Izl 23,7).

467. Zašto se zakonita obrana osoba i društava ne protivi toj zabrani?
Jer se zakonitom obranom ostvaruje opredjeljenje za obranu i vrjednuje se pravo na život, vlastiti ili tuđi, a ne opredjeljenje za ubojstvo. Zakonita obrana može biti i teška obveza onomu tko je odgovoran za živote drugih. Ipak, ona ne smije uključivati primjenu nasilja većega nego što je neophodno.

468. Čemu služi kazna?
Svrha kazne, koju odredi zakonita javna vlast, jest popraviti zlodjelom učinjen nered, štititi javni red i sigurnost osoba, pridonijeti popravku krivca.

469. Kakva se kazna može odrediti?
Određena kazna mora biti srazmjerna težini prijestupa. Danas, na temelju mogućnosti kojima država raspolaže za suzbijanje zločina tako da krivca ne ozlijede, slučajevi prijeke nužde za smrtnom kaznom »već su veoma rijetki, ako ne čak praktično nepostojeći« (Evangelium vitae). Ako su nekrvna sredstva dovoljna, neka se vlast zadovolji tim sredstvima jer ona bolje odgovaraju konkretnim prilikama općega dobra, sukladnija su s dostojanstvom osobe, a krivcu ne oduzimaju zauvijek mogućnost iskupljenja.

470. Što zabranjuje peta zapovijed?
Peta zapovijed, kao ono što se teško protivi moralnome zakonu, zabranjuje:
izravno i hotimično čovjekoubojstvo, kao i sudjelovanje u njemu izravan pobačaj (čedomorstvo), koji je željen bilo kao cilj, bilo kao sredstvo, kao i sudjelovanje u pobačaju, pod kaznom izopćenja, jer se ljudsko biće već od njegova začeća mora poštivati i najbrižnije štititi u njegovoj cjelovitosti izravnu eutanaziju, koja se sastoji u činu ili propustu kojim se okončava život prikraćenima, bolesnima ili osobama na samrti, samoubojstvo i dragovoljno sudjelovanje u njemu, jer ono je teška uvrjeda ispravne ljubavi prema Bogu, prema sebi i bližnjemu: pri tome odgovornost može biti povećana zbog sablazni ili smanjena zbog psihičkih poremećaja i teških strahova.

471. Koji su medicinski postupci dopušteni kada se drži da je skora smrt neizbježna?
Ne može se zakonito prekinuti liječenje koje se bolesnoj osobi redovito pruža. Međutim, zakoniti su upotreba analgetika, kojima svrha nije smrt, kao i odustajanje od »terapeutske upornosti«, tj. od nesrazmjernih medicinskih postupaka i onih koji ne daju nadu u pozitivan ishod.

472. Zašto društvo mora štititi zametak (embrij)?
Neotuđivo pravo na život svakoga ljudskog bića od njegova začeća konstitutivni je element građanskoga društva i njegova zakonodavstva. Kada država svoju moć ne stavlja u službu prava sviju, osobito najslabijih, među kojima su oni začeti, a još nerođeni, ugrožavaju se sami temelji pravne države.

473. Kako se izbjegava sablazan?
Sablazan, koja je navođenje drugoga na zlo, izbjegava se poštivanjem ljudske duše i tijela. Ako se hotimice druge navodi na veliko zlo, čini se velik grijeh.

474. Što smo dužni prema tijelu?
Moramo razborito skrbiti o vlastitome i tuđem tjelesnom zdravlju izbjegavajući ipak kult tijela i sve oblike pretjerivanja. Nadalje, mora se izbjegavati uzimanje opojnih sredstava koja uzrokuju goleme štete ljudskome zdravlju, kao i zloporabu hrane, alkohola, duhana i lijekova.

475. Kada su moralno dopušteni znanstveni, medicinski ili psihološki pokusi s osobama ili ljudskim skupinama?
Moralno su dopušteni ako su u službi cjelovita dobra osobe i društva, bez nesrazmjernih opasnosti po život te tjelesnu i duševnu cjelovitost primjereno obaviještenih i s njima suglasnih subjekata.

476. Je li prije i nakon smrti dopušteno presađivanje i darivanje organa?
Presađivanje organa moralno je prihvatljivo uz suglasnost darovatelja i bez prekomjerne opasnosti za njega. Za plemenit čin darivanja organa nakon smrti mora se s potpunom sigurnošću utvrditi stvarna smrt darovatelja.

477. Koji se postupci protive poštivanju tjelesne cjelovitosti ljudske osobe?
To su: otmice i oduzimanja slobode, terorizam, mučenje (tortura), nasilje i izravna sterilizacija. Amputacije i sakaćenja osobe moralno su dopušteni samo ukoliko su nužni za iscjeljenje te osobe.

478. Kakvu smo skrb dužni iskazivati prema umirućima?
Umirući imaju pravo posljednje trenutke svoga zemaljskog života proživjeti dostojanstveno, poglavito potpomognuti molitvom i sakramentima koji pripravljaju za susret s Bogom živim.

479. Kako treba postupati s tijelima pokojnika?
S tijelima pokojnika treba postupati s poštovanjem i ljubavlju. Njihovo je spaljivanje (kremiranje) dopušteno samo ako se vrši ne dovodeći u pitanje vjeru u uskrsnuće tijela.

480. Što Gospodin od svakoga traži glede mira?
Gospodin, koji proglašava da su »blaženi mirotvorci« (Mt 5,9), zahtijeva mir srca i prokazuje nećudorednost srdžbe, tj. želje za osvetom za pretrpljeno zlo te mržnje, koja navodi da se bližnjemu želi zlo. Ako su dragovoljni i s pristankom u vrlo važnim stvarima, ti su stavovi teški grijesi protiv ljubavi.

481. Što je mir u svijetu?
Mir u svijetu, koji zahtijevaju poštivanje i razvoj ljudskoga života, nije tek odsutnost rata niti ravnoteža među suprotstavljenim silama, nego je »spokoj reda« (sveti Augustin), »plod pravednosti« (Iz 32,17) i učinak ljubavi. Zemaljski je mir slika i plod Kristova mira.

482. Što zahtijeva mir u svijetu?
On zahtijeva pravičnu raspodjelu i zaštitu osobnih dobara, slobodnu komunikaciju među ljudima, poštivanje dostojanstva osoba i naroda, postojano prakticiranje pravednosti i življenje bratstva.

483. Kada je moralno dopuštena primjena vojne sile?
Primjena vojne sile moralno je opravdana kada su istodobno ispunjeni sljedeći uvjeti: sigurnost daje podnesena trajna velika šteta, neučinkovitost svih drugih miroljubivih sredstava, utemeljena mogućnost uspjeha, isključenost većih zala, imajući u vidu razornu moć suvremenih sredstava.

484. U slučaju ratne prijetnje, na koga spada pomnjiva prosudba tih uvjeta?
Ta procjena spada na razborit sud javnih vlasti koje imaju pravo i dužnost građanima nametnuti obvezu nacionalne obrane koju, uz očuvanje osobnoga prava na prigovor savjesti, treba izvršiti drugim oblikom služenja ljudskoj zajednici.

485. Što moralni zakon traži u slučaju rata?
Moralni zakon uvijek vrijedi, pa i u slučaju oružanoga sukoba. On zahtijeva čovječno postupanje s neborcima, s ranjenim vojnicima i zarobljenicima. Djela namjerno suprotna pravu naroda i odredbe koje ih nameću jesu zločini koji se ni slijepom poslušnošću ne mogu opravdati. Moraju se osuditi masovna razaranja, kao i istrjebljenje nekoga naroda ili narodne manjine, što su preteški grijesi: postoji moralna obveza oprijeti se naredbama koje ih zapovijedaju.

486. Što treba učiniti da se rat izbjegne?
Mora se učiniti sve što je razumno moguće da se oružani sukob na svaki način izbjegne zbog zala i nepravda koje on izaziva. Posebice treba izbjeći gomilanje i trgovinu oružjem mimo dužna nadzora zakonitih vlasti, nepravde, poglavito gospodarstvene i društvene, etničku i vjersku diskriminaciju, zavist, nepovjerenje, oholost i duh osvete. Sve što se čini za uklanjanje tih nereda pridonosi izgradnji mira i izbjegavanju rata.