503. Što poučava sedma zapovijed?
Ona poučava opću namjenu i raspodjelu te privatno vlasništvo dobara i poštivanje osoba, njihovih dobara i cjelovitosti stvorenja. Na ovoj zapovijedi Crkva temelji i svoj socijalni nauk koji podrazumijeva ispravno djelovanje u gospodarskim poslovima, u društvenomu i političkom životu, pravo i dužnost na ljudski rad, pravednost i solidarnost među narodima, ljubav prema siromasima.

504. Pod kojim uvjetima postoji pravo na privatno vlasništvo?
Pravo na privatno vlasništvo postoji kada je stečeno ili na pravedan način primljeno te kada je očuvana prvotna opća namjena dobara za zadovoljavanje osnovnih potreba svih ljudi.

505. Koja je svrha privatnoga vlasništva?
Svrha privatnoga vlasništva jest jamčiti slobodu i dostojanstvo pojedinih osoba pomažući im da zadovolje svoje osnovne potrebe i potrebe onih za koje su odgovorni, kao i drugih koji žive u oskudici.

506. Što propisuje sedma zapovijed?
Sedma zapovijed propisuje poštivanje tuđih dobara vršenjem pravde i ljubavi, umjerenosti i solidarnosti. Posebice zahtijeva poštivanje danih obećanja i sklopljenih ugovora, ispravljanje počinjene nepravde i povrat ukradena dobra, poštivanje cjelovitosti stvorenja razboritim i umjerenim gospodarenjem nad rudnim, biljnim i životinjskim blagom svijeta, posebno pazeći na vrste kojima prijeti izumiranje.

507. Kako se čovjek treba odnositi prema životinjama?
Prema životinjama, Božjim stvorenjima, čovjek se treba odnositi dobrohotno izbjegavajući i pretjeranu ljubav prema njima, kao i njihovo neograničeno iskorištavanje, posebice za znanstvena istraživanja koja premašuju razumne granice i koja uključuju beskorisne patnje samih životinja.

508. Što sedma zapovijed zabranjuje?
Sedma zapovijed zabranjuje ponajprije krađu, tj. otimanje tuđega dobra protiv razumne vlasnikove volje. To je slučaj i kada se daje nepravična plaća, kod špekulacija kojima se procjenjuju dobra kako bi se od njih izvukla dobrobit na štetu drugoga, kod krivotvorenja čekova i računa. Također zabranjuje varanje u porezima i u trgovini, hotimično nanošenje štete privatnome ili javnom vlasništvu. Još zabranjuje lihvu, podmićivanje, privatnu uporabu društvenih dobara, grješno loše obavljene radove i rasipništvo.

509. Što je sadržaj socijalnoga nauka Crkve?
Socijalni nauk Crkve, kao organski razvoj evanđeoske istine o dostojanstvu ljudske osobe i o njegovoj društvenoj dimenziji, sadrži načela za razmišljanje, oblikuje mjerila za prosuđivanje te pruža pravila i smjernice za djelovanje.

510. Kada Crkva intervenira u društvenim pitanjima?
Crkva intervenira dajući moralni sud u gospodarskim i društvenim pitanjima kada to zahtijevaju temeljna prava osobe, opće dobro ili spas duša.

511. Kakav treba biti društveni i gospodarski život?
Treba se ravnati prema vlastitim metodama u okviru moralnoga poretka u službi čovjeka i njegove cjelovitosti te čitave ljudske zajednice, u poštivanju društvene pravde. Tvorac, središte i svrha toga života mora biti čovjek.

512. Što se protivi socijalnome nauku Crkve?
Socijalnome nauku Crkve protive se gospodarski i društveni sustavi koji žrtvuju temeljna prava osoba ili se ravnaju isključivo prema dobiti, koja im je konačan cilj. Zato Crkva odbacuje ideologije povezane u moderno doba s »komunizmom« ili s ateističkim i totalitarističkim oblicima »socijalizma«. K tome, u praksi »kapitalizma« odbacuje individualizam i apsolutno prvenstvo zakona tržišta nad ljudskim radom.

513. Što čovjeku znači rad?
Rad je čovjeku dužnost i pravo po kojemu surađuje s Bogom stvoriteljem.
Naime predano i mjerodavno radeći čovjek ostvaruje sposobnosti upisane u svoju narav, veliča Stvoriteljeve darove i primljene talente, uzdržava sebe i svoju obitelj, služi ljudskoj zajednici. Nadalje, Božjom milošću, rad može biti sredstvo posvećenja i suradnje s Kristom za spasenje drugih.

514. Na kakav rad svatko ima pravo?
Pristup sigurnu i čestitu radu mora biti otvoren svima, bez diskriminacije i uz poštivanje slobodne gospodarske inicijative te pravedne nagrade.

515. Koja je odgovornost države s obzirom na rad?
Država je dužna jamčiti pojedinačne slobode i vlasništvo, kao i čvrstu valutu te djelotvorne javne službe, nadzirati i ravnati primjenom ljudskih prava na gospodarskome polju. Već prema prilikama, društvo mora pomoći građanima naći zaposlenje.

516. Koje su dužnosti upravitelja poduzeća?
Odgovorni za poduzeća snose gospodarsku i ekološku odgovornost za svoje postupke. Dužni su u obzir uzimati dobro osoba, a ne samo povećanje dobiti, makar su dobiti potrebne da se zajamče ulaganja, budućnost poduzeća, zaposlenost i dobro odvijanje gospodarskoga života.

517. Koje su dužnosti radnika?
Oni moraju svoj posao obavljati savjesno, mjerodavno i predano, nastojeći moguće sporove razriješiti dijalogom. Pribjegavanje nenasilnu štrajku moralno je zakonito kada se pokaže daje nužno sredstvo, u vidu srazmjerne koristi i vodeći računa o općemu dobru.

518. Kako se vrši pravednost i solidarnost među narodima?
Na međunarodnoj razini svi narodi i ustanove moraju djelovati solidarno i subsidijarno, u svrhu uklanjanja ili barem smanjenja bijede, nejednakosti gospodarskih dobara i sredstava, gospodarskih i društvenih nepravda, iskorištavanja osoba, gomilanja dugova siromašnih zemalja, izopačenih mehanizama koji priječe razvoj manje naprednih zemalja.

519. Kako kršćani sudjeluju u političkome i društvenom životu?
Vjernici laici izravno sudjeluju u političkome i društvenom životu nadahnjujući kršćanskim duhom vremenite stvarnosti i sa svima surađujući kao vjerodostojni svjedoci evanđelja te graditelji mira i pravde.

520. Čime se nadahnjuje ljubav prema siromasima?
Ljubav prema siromasima nadahnjuje se evanđeljem blaženstava i primjerom Isusa u njegovoj trajnoj pažnji prema siromasima. On je rekao: »Sve što ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, meni ste učinili« (Mt 25,40). Ljubav prema siromasima ostvaruje se i zalaganjem protiv materijalnoga siromaštva, ali i protiv mnogobrojnih oblika kulturnoga, moralnog i vjerskog siromaštva. Djela duhovnoga i tjelesnog milosrđa, brojne dobrotvorne ustanove tijekom stoljeća konkretno su svjedočanstvo poželjne ljubavi prema siromasima, koja resi Isusove učenike.