Činiti malene stvari u svakodnevnom životu s puno ljubavi,
podsjeća nas sv. Mala Terezija

Kada su, nakon smrti Terezije od Djeteta Isusa, upitali sestre karmelićanke da kažu nešto o njezinom životu jednostavno su odgovorile: "Stupila je kod nas u samostan, ovdje je živjela i umrla – više od toga se o njoj stvarno nema reći."

Možemo se uistinu zapitati: je li moguće da opis života jedne svetice može biti tako kratak i površan? Nije li život jednoga sveca ispunjen neobičnim događajima i Božjim zahvatima po čemu se i razlikuje od svakodnevnice običnih smrtnika? To je istina, međutim, ne smijemo zaboraviti da se svetost ne očituje jedino po vanjštini i često je skrivena onima koji ne gledaju očima vjere. Svetost je nutarnja stvarnost i jedino Bogu je poznato što proživljava duša koja se u potpunosti preda Njemu.

Terezija iz Lisieux-a rođena je 2. siječnja 1873. u mjestu Alençon u Francuskoj kao deveto i posljednje dijete u obitelji. Njezini roditelji Louis Martin i Zélie Guérin, pobožni i čestiti ljudi, krstili su je pod imenom Marija Franciska Terezija. Odrastala je u okruženju svojih sestara koje su se spremale na redovništvo tako da je i ona osjetila poziv da stupi u samostan karmelićanki. Zanimljiva je zgoda kada mala Terezija na svome hodočašću u Rim, tijekom audijencije kod Svetog Oca, moli papu Leona XIII. da joj dopusti stupiti u Karmel iako je bila premlada. U njezinu životopisu čitamo kako se papa nasmiješio ovoj pobožnoj djevojčici obećavši joj da će ući u samostan kada za to bude vrijeme.

Već s 15 godina ušla je u Karmel i uzela ima Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica. Vječne zavjete položila je 1888. godine. Tijekom svog kratkog redovničkog života – živjela je samo 24 godine – od Boga je primila brojne milosti, ali i spremno prihvatila i trpjela svoju bolest sve do same smrti. Zbog iznimne svetosti života njezino štovanje se neobjašnjivom brzinom proširilo cijelim katoličkim svijetom postavši tako jednom od najomiljenijih svetica u povijesti Crkve.

Prisjetimo se Isusove rečenice: "Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko" (Mt 18,3). Pretpostavimo da svaki svetac na neki način utjelovljuje u svome životu pojedini evanđeoski citat, onda s pravom možemo reći za Malu Tereziju da je savršeno u svome životu razumjela i provela Isusov poziv na malenost. Prisjetimo se i malog zrna gorušice o kojem govori Isus. Stoga nas ne treba previše čuditi što je jedna neznatna sestra, živeći posve "običnim" životom i malena poput zrna, nakon svoje smrti uzdignuta na čast oltara i čak proglašena crkvenom naučiteljicom!

Možemo se upitati s kojim pravom je ova mala svetica stavljena rame uz rame s crkvenim naučiteljima poput Augustina, Tome Akvinskog, Lovre Brindiškog ili bilo kojeg od ukupno 35 "velikih" crkvenih naučitelja koliko ih je dosada proglasila Katolička Crkva? Odgovor na ovo pitanje daje nam bl. papa Ivan Pavao II. u Dekretu o imenovanju naučiteljicom "Divini amoris scientia", gdje veli: "U spisima sv. Terezije možda ne pronalazimo, kao kod drugih crkvenih otaca, znanstveno razrađeni prikaz božanskih stvarnosti, ali u njima prepoznajemo jasno svjedočanstvo vjere. Njezin nauk je istovremeno ispovijedanje vjere Crkve, doživljaj kršćanskog otajstva i put do svetosti. Terezija nudi zrelu sintezu kršćanske duhovnosti. Ona povezuje teologiju i duhovni život, njezino izražavanje je čvrsto i sigurno, puno velike snage uvjerenja i sposobnosti posredovanja, kao što pokazuje prihvaćanje i širenje njezine poruke među Božjim narodom."

Ova skromna svetica, kao nekoć sv. Franjo Asiški, podsjeća suvremenog kršćanina na Maleni Put. To je zapravo uski put o kojem govori Isus – učitelj svih naučitelja. Poput Djevice Marije živjeti u skrovitosti srca svoju katoličku vjeru i činiti malene stvari u svakodnevnom životu s puno ljubavi. Njezino poznato djelo je autobiografija Ispovijest jedne duše, brojna Pisma te drugi spisi iz kojih se može iščitati bogati duhovni život sv. Terezije. Misao koja se provlači kroz njezine spise i cijeli život jest: Samo ljubav vrijedi!

Svetom je proglašena 1925., a 1997., povodom 100. obljetnice njezine smrti, bl. papa Ivan Pavao II. proglašava je crkvenom naučiteljicom.

Poznato je da je ova svetica osobito draga djeci i često je prva molitvica koju ih nauče njihovi roditelji ili djedovi i bake ona poznata: Sveta Mala Terezijo, ponizno te molim, reci malom Isusu da ga puno volim. One koji misle kako nam ne trebaju ovakve "sladunjave" molitvice valja podsjetiti da Bogu nisu mili mudrijaši, koji s prezirom gledaju na ono što je malo i neznatno, nego oni koji se odvaže poslušati Isusov glas i biti maleni poput djeteta.

Objavljeno u reviji Svjetlo riječi, listopad 2013.