Oprostite, ali današnja mladež je pokvarena, zla, isprazna i lijena. Nikad više neće biti kao što je bila nekada i neće biti sposobna očuvati našu kulturu…

Nije ovo tek jedna od svakodnevnih izjava koju čujemo u medijima ili pak iz usta starijih osoba. Naime, ovaj natpis je pronađen u Babilonu na kamenoj ploči i star je više od pet tisuća godina. Mnogi će se složiti i reći kako su ti Babilonci bili stvarno napredan i mudar narod, jer ono što su zapisali vrijedi do dana današnjeg. Mladi - pokvareni i lijeni bili, pokvareni i lijeni ostali. Da ne govorimo o tome kakvi su vjernici, ako uopće jesu.

Nažalost, živimo u vremenu kada zlo i sve ono što je negativno zasjenjuje dobro. Ne zato što dobra nema, nego jednostavno zato što pada u drugi plan. Zlo kao da je privlačnije. Tako, od deset dobrih vijesti, zapamtit ćemo jednu lošu, pored silnih uspjeha, žalit ćemo za jednim neuspjehom. Nek nam netko ''valja'' bezbroj puta, a samo jednom zakaže, izvlačimo generalni zaključak kako čovjek u cijelosti nije od pomoći. Tako u nedogled. Ljudi (ne)svjesno daju primat svemu negativnom. I naposljetku, pored toliko mladih katolika koji i danas u Kristu vide prijatelja i Spasitelja, smisao i nadu, izvor i cilj, mi ćemo pričati o onima koji odbacuju Njega i Crkvu, žive sablazno, nesavjesno i nemoralno!? Slažem se, ne treba zažmiriti na takve, pogotovo jer nisu tek kap u moru (kad bi barem i oni upoznali Krista preko nas "vjernika"!).

Navod s početka priče nažalost i dalje vrijedi, točno. Ali za neke, ne za sve mlade svijeta! Previše se pažnje pridaje pojedincima koji lošim ponašanjem daju krivu sliku o mladosti ili bilo čemu drugom. Nedopustivo je da gledajući kroz crne okvire ovoga svijeta ne vidimo more svjetiljki koje su iza njega. Te svjetiljke su mladi kršćanski životi koji i danas oduševljeni Kristom, puni zanosa i energije, svjedoče i privlače. Oni su snaga koja (treba) mijenja(ti) svijet nabolje. Kad se jednom uhvate u Kristovu mrežu, s lakoćom izvode velike stvari. Ima ih, nemojte misliti da nema. Ja znam da ih ima! Čak i ako zanemarimo to da mladi čitaju, pjevaju, glume, unose svježinu u crkvi i okupljeni oko nje u zajednici rade nešto društveno korisno i Bogu drago, možda su najvažnija njihova djela na terenu, tj. u svom društvu svjedoče o Bogu, opominju psovače, privlače davno od Boga odlutale vršnjake, a i starije.

"Znate li koje je najbolje sredstvo za evangeliziranje mladih? Sami mladi. To je put kojim treba ići", rekao je papa Franjo milijunima mladih okupljenih u Rio de Janeiru ovo ljeto. E pa, sve su vam to male Kristove svjetiljke na zemlji. On, kao nepresušan izvor Dobra, neće dopustiti da se one ikada ugase jer "nijedan strah nije toliko velik da može ugušiti nadu koja vječno izvire iz srca mladih" (bl. Ivan Pavao II.).

Upravo ta nada, energija, polet, neproračunatost, predanost i čista ljubav prema Kristu koje izviru iz srca mladih katolika su najpotrebnije Crkvi danas. I oni padaju, griješe, traže, proživljavaju krize, udaraju ih vjetrovi ovog lošeg svijeta…, ali dokle god im je Krist put, istina i život, zalutali i oboreni neće biti nikada. Koliko god bili mladalački nestalni, u jedno su sigurni – znaju zašto i komu vjeruju. Možda ih nećete zateći kako danonoćno prebiru po zrncima krunice kao njihove bake, ali gorljivo traže Boga na samo njima poznate načine. "Morate u vjeru biti puno dublje ukorijenjeni nego generacija vaših roditelja", jasno poručuje Benedikt XVI. u predgovoru YOUCAT-a, Katekizma za mlade.

Mi mladi često slušamo o tome kako smo budućnost; budućnost naroda/Crkve/društva/svijeta u cjelini. Nitko ne razmišlja o tome da te budućnosti nema ukoliko se ne poradi kvalitetno na sadašnjosti. Za to su odgovorni svi koji (ne) rade s mladima. Jer, što posiju, to će i požeti. Kako se brinu o mladima danas, takvu će Crkvu i društvo imati sutra. I onda nitko neće moći s pravom reći: mladi su loši. Loši, da - ukoliko se dopusti da budu prepušteni sami sebi. A najlakše je sjediti i kritizirati ih kako se loše ponašaju, oblače i govore - i pri tome ne činiti ništa. Valjda svi znamo da se željezo kuje dok je vruće. Svatko od nas može utjecati, a već samim svojim ponašanjem i utječe na formiranje stavova mlade osobe. Poziv je to i odgovornost. Ne moramo gledati svijet kroz ružičaste naočale, ali probajmo u svima i u svemu vidjeti nešto dobro. To je odlika velikih ljudi. Zaključit ću s jednostavnom mišlju jednog takvog, sv. Benedikta Nursijskog: "Mlađi trebaju starije poštovati, stariji mlađe ljubiti."