2. postaja: Isus prima na se križ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Rekao si, Isuse, da svoj život dragovoljno daješ i da ti ga nitko ne otima. Zato i križ dragovoljno primaš i nitko ti ga ne nameće.
I u drami svoje vlastite muke i smrti ti si slobodan i daješ svoj život. Ti se daruješ, tvoja muka i smrt žrtva je ljubavi, jer je to tvoj slobodan čin predanja u poslušnosti Ocu i u ljubavi za ljude.

Križ je oduvijek bio sramotno sredstvo muke i poniženja; bio je znak prokletstva. Ti si dragovoljno prigrlio križ. Time križ nije postao lakši, ali ga je lakše nositi. Tada on postaje znakom ljubavi. Od tog časa križ visi u našim crkvama, na raskrižjima putova, o našem vratu, u našim domovima.

Križamo se tako često i time posvećujemo vlastito tijelo. Križ je znak spasenja! Nauči nas, Isuse, prihvaćati križeve života. Daj da tim prihvaćanjem križeva života prestanemo biti ravnodušni ili buntovni patnici dostojni žaljenja, nego križonoše koji znaju da uvijek i na svakom mjestu mogu ljubiti slobodno i velikodušno.

Nauči nas prihvaćati križ i time svaku bol učiniti plodonosnom za druge. Gospodine, bilo je mnogo patnji, ima mnogo križeva. Daj nam milost da ih nosimo u hodu za tobom, kako to neizrecivo blago ne bi otišlo uzalud. Daj da odsada svaki križ nosimo samo uz tebe i s tobom!

Molimo litanijski:

Po muci svojoj, oslobodi nas, Isuse!
Po križu svojem, oslobodi nas, Isuse!
Po smrti svojoj, oslobodi nas, Isuse!

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!