gototopgototop

Fra Damir Pavić: Nedjeljna razmišljanja

Obiteljska kateheza s Marijom

Duhovna obnova

Vojska Bezgrešne na Brestovskom

Kolumne

Kolumne: fra Ivo Pavić
Kolumne: Marija Trogrlić
Kolumne: dr. Boris Adašević
Kolumne: Saša Jarmanović

Molitve

Biciklistički klub "Sveti Franjo" Brestovsko

Stranac na rođendanu Ispis E-mail
Autor: Adriana Drljepan   
29. listopada 2013.

Prvi…Drugi...Treći…Četvrti...Peti...Šesti…
Ne mogu točno reći kojeg se rođendana prvog sjećam. Dok nisam pošla u školu, svi su bili isti. Došla bi mi kuma krštena, s nekim divnim poklonom, sve tetke kojih baš i nije malo, te strine i njihova djeca. Na slikama sam uvijek bila obučena u neku haljinicu s mnoštvom mašnica, s tortom na kojoj su se samo mjenjale brojke. Na nekima sam čak i uplakana. Mama mi je pričala da sam bila stidljiva i da se nisam baš radovala tolikom broju ljudi, te da sam plakala što sam tu morala i ja biti, kao netko zbog koga je to sve pripremljeno.

Sedam...Osam...Jedanaest...Petnaest...
Kada sam pošla u Osnovnu školu, to se počelo mjenjati. Familija je i dalje dolazila, ali sam rođendan uvijek slavila s Ivanom, jedinom curom iz svog razreda, koja je bila rođena dan poslije mene. Tako bi ona meni došla danas, a ja njoj već sutra na rođendan. Dogovarale smo se jedna s drugom šta ćemo jedna drugoj pokloniti. Kako su se brojke na torti mjenjale, tako sam ja počela slaviti rođendan sa sve više i više ljudi. Prvo su mi počela dolaziti djeca iz susjedstva, koja bi i mene pozvala na svoj rođendan. Slavili smo rođendane igrajući se, jedući slatkiše i tortu. Veselila sam se poklonima, jer sam voljela iznanađenja.

Šesnaest...Sedamnaest...
Kada sam pošla u Srednju školu, sprijateljila sam se sa Suzanom, koja je imala samo nekoliko dana prije mene rođendan. Već tada sam prestala rođendan slaviti kući. Slavila bih ga zajedno sa Suzanom poslije škole na "kavi", kada bi zvale prijatelje iz razreda. Već tada sam počela sama sebi praviti torte, koje sam nosila u školu.

Osamnaest...
Kažu da svaki osamnaesti rođendan treba biti poseban. Tako je i moj bio. Dobila sam tri torte. Na sam rođendan imala sam sastanak Nacionalnog vijeća Frame, gdje su mi tadašnji vijećnici pripremili tortu i balone. Moje mjesno bratstvo mi je isto pripemilo tortu, našu zajedničku sliku, napisali pismo na koje sam se rasplakala te koje i danas čuvam te kupili srebrenog anđela. To je mi je bilo najljepše iznenađenje koje je netko pripremio za mene.

Devetnesti...
Moj prvi ispit. Dočekala sam ga sa cimericom uz bocu šampanjca, slaveći svoje odrastanje. Taj ispit nisam položila.

Dan prije dvadesetog...
Toliko osoba je prošlo mojim životom. Dvadeset godina nije malo. Neke su samo prošle, neke su ostavljale trag, neke su još uvijek tu. Opet sebi pravim tortu i razmišljam o godinama koje su prošle, razmišljam o svojim rođendanima, i odjednom primijetim jednog stranca. Čudno. Uvijek je tu bio prisutan, kada sam plakala na rođendanu, i kada sam puhala svijećice, kada sam ga s obitelji slavila, kada sam ga zajedno s Ivanom slavila, kada sam otpuhala  osamnaest svjećica, kada sam se bojala zbog prvog ispita na faksu. Uvijek je bio tu, čekajući da ga ponudim komadom torte, ali ja ga nikad nisam pozvala da sa mnom slavi moj rođendan, jer ga na rođendanima nisam primjećivala. Stajao je u kraju i sve to promatrao. Bio je sretan, jer sam ja bila sretna. To je bio Bog, s mnoštvom poklona koje je pripremao iz godine u godinu za mene. Dao mi je dušu i udahnuo je u tijelo, a ja ga nisam pozvala na rođendan. Dao mi je obitelj i prijatelje, a ja ga opet nisam pozvala. Dao mi je SEBE, a nije bio pozvan na moj rođendan. Uvijek je stajao u kutu i čekao je da ga pozovem, a ja ga nisam ni primjećivala. Svaki rođendan, još jednu godinu života, umotao je u ukrasni papir i poklonio mi je, a ja sam je zgrabila, kao neki dosadni poklon iz djetinstva. Ovaj rođendan to ne smijem uraditi.

Dvadeseti...
Danas ću opet slaviti rođendan sa svojom rodbinom i prijateljima. Dobit ću mnogo čestitki i poklona od prijatelja i poznanika. Na torti će biti broj dvadeset. Tu će biti prijatelji koje neki traže cijeli život, a ja sam ih našla za samo dvadeset godina. I On će opet biti tu u kraju, sa svojim poklonom, sretan i tužan. Prići ću mu, nadajući se da će mi oprostiti sve moje neproslavljene rođendane bez njega i ovaj rođendan proslaviti sa mnom. Uzet ću njegov poklon, a ja ću njemu dati svoj. Dvadeset godina koje su prošle i sve godine koje će doći. Zagrlit ćemo se i nikad više ni jedan rođendan ne proslaviti odvojeno. Nikad više neće biti stranac, već moj Bog, moj Život.

 
Povezani članci :

» Naočale duginih boja

Nedavno mi je prijatelj poslao sliku koju je naslikao. Razmišljala sam o njoj danima pokušavajući ju dokučiti. Odmah sam vidjela mnogo toga, ali kada mi je rekao kako ju je nazvao, postala sam zbunjena. Nikako nisam mogla svoje viđenje slike...

» Majka

Kada sam pitala prijateljicu o čemu da pišem, rekla mi je da pišem o onome što osjećam jer ću tako teško pogriješiti. Tako sam odlučila pisati o svojoj majci. Dala mi je život, a toliko je volim da bih joj ga darovala u svakom trenutku. Od...

» Nevidljivi kišobrani

Opet svuda pada oko nas. Ulice su prekrivene raznoraznim kišobranima. Svatko ima svoj, bio on žut ili plav, malen ili velik. I svi se skrivamo ispod njih kako nas ne bi koja kapljica orosila. Trčimo ulicama, prelazimo ceste, uskačemo u taksije,...

Hvaljen Isus i Marija!

Poštovani posjetitelji,

dobro došli na službenu stranicu Župe Rođenja BDM Brestovsko.

Ovim putem našim župljanima i svim ljudima dobre volje želimo približiti život naše župne zajednice, prenositi poruku Evanđelja i posredovati kršćanske vrednote.

Mir i dobro!

Cjelodnevno klanjanje

Samostan Svete Klare

Klarise na Brestovskom

Poveznice

Duhovna poezija

Katekizam Katoličke Crkve

Pregled članaka

Svetac mjeseca

Svetac mjeseca


Katolički kalendar

Katolički kalendar 2016.

Najčitanije

Najnoviji prilozi

Foto albumi

Klikni za foto albume

2012-2016 © Župa Rođenja Blažene Djevice Marije - Brestovsko