"ŠTO BI BILO KAD (NE) BI BILO!?", koliko god besmislen bio taj kondicional, vodi nas u predjele svih mogućih scenarija, ostvarivih i neostvarivih ideja, mogućnosti svih razmjera. Ljudskoj prirodi je više sklona konstrukcija: "Što bi bilo kad bi bilo?". O ljudima i događajima koji već ostavljaju najljepše moguće tragove na putu našeg života, darovane od Boga, malo tko razmišlja na način što bismo mi da nije njih. Kao da se sami po sebi podrazumijevaju. Jedna takva milosna stvarnost jest Frama.

Sad se ja pitam... Što bi bilo da se nekada davno Franjo nije cijelim bićem oduševio Bogom? Da se tisuće mladića nije oduševilo Franjinim habitom; poniznošću, siromaštvom i čistoćom? Da ti fratri nisu oduševili franjevačkim idealima nas mlade? I već u startu mogu vam djelomično odgovoriti na pitanje iz naslova: Mnogi mladi bi bili izgubljeni u svijetu bez odgovora, još više njih bi bilo miljama daleko od Boga, neki ne bi ni slutili da imaju možda poseban poziv u svijetu, a priča o mladima kao velikoj nadi i budućnosti Crkve, barem kod nas, zasigurno bi bila manje utemeljena. No, to je samo djelić priče o Frami.

Dolazak na Framu je bio sasvim slučajan, bez ikakvih dubokih motiva. I danas se pitam kako sam se uopće odlučila na to. Još čudnije je kako sam se zadržala na Frami, jer čega sam se god do tada oduševljeno prihvaćala, još brže sam napuštala. Zanimljivo da me nije zahvatilo nikakvo početničko oduševljenje, naprotiv. Bila sam stidna i znala svega dvije osobe u cijeloj prostoriji, a glavna molitva je bila: "Bože, samo nek' me nitko ništa ne pita." Ipak, za promjenu, odlučila sam ustrajati u svojoj novoj aktivnosti. Naučena lekcija br. 1: Bog ima plan za mene i tebe. Pitanje iza lekcije: Vjerujem(š) li mu dovoljno? I br. 2: U svakom trenutku nudi ti obilje blagoslova. Pitanje je koliko si otvoren otkrivati i primati te blagoslove.

Nakon što sam izabrana u Vijeće, ni sama ne znajući kako i zašto, osjetivši odgovornost, pomislila sam: Ok, kad sam već tu, idemo službu obavljati kako treba! Zanimljivo da odgovornost tada nisam osjetila ni prema framašima niti prema Vijeću, koliko prema Bogu. Osjećala sam da mu dugujem, da očekuje nešto od mene. Prvi put. Tada se sve pokrenulo, od mirne i neupadljive Marije do sve glasnije i aktivnije. Što sam više davala svome bratstvu, to sam više dobivala natrag. Lekcija br. 3, jedna od najvećih: Tek kada daješ, primaš!

U međuvremenu me zahvatilo ono pravo i neizmjerno oduševljenje sv. Franjom, Framom i našim zajedništvom, tako da sam htjela da cijeli svijet otkrije ono što sam ja u tom trenutku otkrivala i živjela. Lekcija br. 4: Samo upaljena svijeća može zapaliti drugu svijeću. Samo oduševljeni ljudi/vjernici/framaši mogu druge oduševiti za nešto. A pozvani smo biti svjetlo i svijetliti svima! "Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući" (Mt 5,14).

Tako je Frama, aktivnost s početka priče, postala najljepši način života. Slavljenje Boga kroz zajedništvo, pjesmu, igru, ples, rad i na toliko drugih načina, a van svih okvira bile su potpuno nove kockice na mojoj životnoj slagalici. Bilo je dana kada nisam znala čemu bih se prije posvetila – učenju ili Frami. Obično sam birala ovo drugo, a da svejedno škola nije trpjela. Tada sam shvatila jedno; lekcija br. 5: Samo je ljubav potrebna. Ljubav prema onome što radiš i gle, sve se može, ništa nije teško!

Kada je riječ o Frami, neizostavno je govoriti i o talentima, budući da jedan od ciljeva Frame i jest njihovo otkrivanje – pjevati, svirati, pisati, glumiti, animirati na slavu Božju. Čak i ako se ne pronalazite u navedenome, postoji nešto što je univerzalno, a nadilazi sve talente svijeta – ljubav prema Bogu i prema ljudima. Za to smo svi sposobni, a na to i pozvani. Lekcija br. 6: "Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati" (Lk 12,48).

Otkrila sam da i ja, vječito smotano stvorenje, mogu poslužiti kao Božji instrument. Pitanje je samo otvorenosti srca i premnosti da On djeluje kroz nas i preko nas. Lekcija br. 7: "Bez Njega ne možemo ništa učiniti (usp. Iv 15,5), a "Sve mogu u Onome koji me jača" (Fil 4,13).

Jedna od najbitnijih odrednica Frame jest da je ona bratstvo mladih. Nisam ni slutila koliko je zapravo teško, a tako čudesno lijepo, gledati u svima braću i sestre. Smijeh i suze drugoga tiču se i mene, jer "Gospodin mi dade braću!" (sv. Franjo, lekcija br. 8). Sv. Franjo me naučio i što je to savršena radost, gdje tražiti odgovore na sva pitanja (Evanđelje), kako moliti (Svevišnji, dični Bože, rasvijetli tmine moga srca... (prije svega), te da je "kap prave ljubavi dragocjenija od mora znanja…" Previše je toga, da i ne mogu nabrojati sve lekcije. Znam da nisu ni blizu savladane i usvojene kako treba, ali Franjo me svakako poziva: "Braćo, dosada ništa nismo učinili. Krenimo ispočetka, sve nanovo”. Najvažnije da me doveo blizu Kristu, tu sam najmirnija i najsigurnija.