S. Marija Celina od prikazanja (Germana Castang) rodila se 1878. g. u selu Nojals, u Francuskoj. Patnja i trpljenje su bili stalni pratioci u njezinom životu. Kad je imala samo 4 godine oboljela je od poliomijelitisa, pa je cijeloga života morala šepati, te su je u selu nazvali "mala šepavica", a nerijetko bi njezin otac znao reći: "Bit će kiše, iz Germanine noge izlaze crvi". No ipak, Germana se nikada nije žalila na svoje boli, nego je junački i strpljivo sve podnosila za svoga dragog Boga i za svoju obitelj. S devet godina prikazala se kao žrtva za svoju obitelj te je postala i mala prosjakinja kako bi nekako prehranila svoju obitelj, a to ju je itekako stajalo poniženja.

Germanini roditelji imali su dvanaestero djece, ali zbog krajnje bijede u kojoj su živjeli više od pola obitelji pokosila je smrt. Germanu je ipak najviše pogodila smrt njene majke, koja je umrla u 41. godini života, a nekoliko dana iza majčine smrti umro je i njezin brat kojega je posebno voljela. Germanu su smjestili u internat za siročad i zatvorenice. Tu je njezina svetost još više izašla na vidjelo. Mnogi su se čudili kako bez riječi podnosi sve nepravde koje joj se nanose, a ona bi samo mirno i s blagim osmijehom odgovorila: "Treba nešto pretrpjeti i za dragoga Boga". Svu svoju snagu crpila je iz Euharistije. Gajila je veliku ljubav prema Euharistijskom Isusu. Često bi satima nepomična klečala pred Svetohraništem u izvanrednoj sabranosti.

Germanina najveća želja je bila da postane redovnica, ali na koja bi god vrata samostana pokucala naišla je na odbijanje. Zapreka je uvijek bila njezina bolesna noga. I upravo kada se predala te više nije imala snage, ukazala joj se Majka Božja i rekla joj da će za kratko vrijeme postati redovnica. Zaista je tako i bilo. Potpuno neočekivano Germana je stupila u samostan sestara klarisa u Talence-Bordeaux, te se više nije zvala Germana nego s. Marija Celina od Prikazanja. U kratkom vremenu postigla je visoki stupanj svetosti. Sestre s kojima je živjela nazivale su je "sakupljačica poniženja", a i sama učiteljica novakinja rekla je novakinjama za Celinine odsutnosti: "Dobro se okoristite njezinim primjerom, jer je to dijete savršeno i nećemo je moći sačuvati". Imala je pravo, jer je nedugo zatim s. Celina oboljela od tuberkuloze. To je bio zadnji gutljaj iz gorkog kaleža kojega joj je Gospodin dao piti. Sazrela u svetosti i izmučena velikim trpljenjem umrla je u 19-toj godini na glasu svetosti. Blaženom ju je proglasio papa Benedikt XVI. 16. rujna 2007. godine.