26. studenoga
Sveti Leonardo Portmauricijski (1676 -1751)

Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista, veli apostol Pavao (Gal 6,14). Stoljećima kasnije jedan veliki franjevac, zaljubljenik u otajstvo Isusova križa, uzima ovu Pavlovu misao i stavlja je u središte svoga apostolskoga djelovanja.

Sv. Leonardo rođen je u lučkom gradu Porto Maurizio u Italiji. Ostao je rano bez majke, ali otac je s ljubavlju i u vjeri odgajao svoju djecu tako da se za redovnički stalež odlučilo 4 djece: tri brata i sestra. Leonardo je pohađao školu na isusovačkom kolegiju u Rimu razmišljajući o tome da postane liječnik. Međutim, slično kao i kod mnogih svetaca, dovoljna je bila samo jedna rečenica. Posjetio je franjevački samostan sv. Bonaventure dok je crkveni zbor pjevao pjesmu Converte nos Deus, salutaris noster! Ove riječi koje pozivaju na obraćenje pogodile su ga poput groma i toga trenutka započinje jedna velika franjevačka pustolovina.

Poslanje kojem se ovaj franjevac predaje svim srcem bile su župne misije. Kroz dvadeset i četiri godine, unatoč brojnim protivštinama, obilazio je svaki kutak Italije i otok Korziku propovijedajući Isusovo evanđelje. Svečeve riječi ostavljale su dubok dojam na slušatelje ponajprije zbog njegovog isposničkog života. Brojne duše obratile su se Bogu po njegovu propovijedanju.

Izuzetnost njegova života bila je u izvanrednom spoju misionarskog i samotničkog načina života. Svjestan Isusove rečenice upućene apostolima: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo" (Mk 6,31), znao je da se prije i nakon misionarskog djelovanja treba povući u samoću i u povezanosti s Isusom crpiti novu snagu za apostolat. Stoga je za svu braću aktivnu u misijama osnovao samotište Incontro, gdje su se prije održavanja misija povlačili na život u molitvi i pokori. Boraveći ondje napisao je brojne spise među kojima su govori, pisma, asketska djela, pobožni spisi za narod i svećenike, osobito misionare. Pravi biseri pobožnosti su djela poput: Put križa, Skriveno blago (razmatranje o svetoj misi), Odluke (poticaji za stjecanje kršćanske savršenosti). Velika je šteta što nedostaju suvremena izdanja njegovih djela.

Jedna od posebnosti u života ovoga sveca bila je velika ljubav prema pobožnosti Puta križa koja u središte razmatranja stavlja Isusovu žrtvu za spasenje svega svijeta. Tako se svrstava uz bok brojnim drugim franjevcima koji su također bili promicatelji teologije križa. Zahvaljujući upravo njemu uveden je običaj molitve Križnoga puta u rimskome Koloseju na Veliki petak.

Sv. Leonardo je gajio veliku ljubav prema papi. Svoju službu stavljao je uvijek pod zaštitu Svete Stolice i na dobrobit cijele Crkve. Ne iznenađuje što mu je dodijeljen naslov "apostolski misionar". Ondašnji papa Benedikt XIV. veoma ga je cijenio i rado slušao njegove propovijedi. Navedeno može poslužiti kao putokaz suvremenom franjevačkom pokretu koji bi vlastitu reformu i poslanje, u Franjinom duhu, uvijek morao usklađivati u poštovanju i poslušnosti prema Svetom Ocu.

Pored štovanja Isusova križa, promicao je također pobožnost Srcu Isusovu učeći narod izgovaranju zaziva: "Moj Isuse, milosrđe!", ali i trajno klanjanje Presvetom sakramentu. Bio je veliki štovatelj Djevice Marije i njezinu zagovoru pripisivao je svako dobro u svome životu. Proročki je nagovijestio kako će Crkva jednoga dana proglasiti dogmu Bezgrešnog začeća Marijina.

Za života mu se pripisuju brojna čudesa, a još više nakon smrti. Umro je u Rimu u samostanu sv. Bonaventure, ondje gdje je i započelo njegovo poslanje za Krista i Crkvu.

Objavljeno u reviji Svjetlo riječi, studeni 2014.