Govor fra Nikice Vujice

Postoje trenuci u ljudskom životu ili, bolje rečeno, nakon ljudskog zemaljskog života kad sva ljudska mudrost malo ili nimalo koristi. Pred smrću, a pogotovo poslije nje, nemamo ništa pametno reći. Smrt nosi svoje. Ona je stvarnost i tu stvarnost moramo prihvatiti ne pitajući koliko godina mora čovjek živjeti: osam ili osamdeset tri. Kad nekoga cijenimo ili volimo, onda nam je njegov život uvijek kratak, jer mi bismo željeli da on trajno ostane među nama. Njegova nam prisutnost mnogo znači i ne bi nam bila teška nijedna žrtva za njega.

I danas nam nimalo nije bilo teško doći. Stigli smo u velikom mnoštvu. Okupio nas je pokop pokojnog bosanskog i fojničkog fratra i svećenika, našeg fra Tomislava Trogrlića Šituma. Ovdje je njegova rodbina, braća vlč. Vinko, Jozo, Slavko, Željko; sestre Marica i Janjka; zet Tadija; nevjeste Marica i Ljubica; nećaci Nikola, Tomislav, Luka, Marija i Ivana te ostala ožalošćena rodbina.

Ovdje su svećenici, fratri, časne sestre, bogoslovi i sjemeništarci. Ovdje su njegovi prijatelji, posebno iz župa Gornji Vakuf, Ovčarevo, Brajkovići, Busovača, Brestovsko (rodna župa) i drugih mjesta. Ovdje su njegovi dragi Fojničani, fratri, časne sestre i vjernici drevnog samostana i župe Duha Svetoga u Fojnici. S nama su predstavnici općine Fojnica; s nama su i mnogi Bošnjaci - muslimani. Hvala vam svima na dolasku! Hvala u ime naše fratarske i sestarske zajednice u Fojnici, i u ime familije Trogrlić - Šitum.

Pokojni fra Tomislav Trogrlić Šitum (obiteljski nadimak), rodio se u Dugom Polju, župa Brestovsko, općina Kiseljak, 20. listopada 1932. godine, kao prvo dijete oca Duje i majke Kate, rođ. Vidović. Na krštenju je dobio ime Mirko. Osnovnu školu završio je u Brestovskom, 1944. godine. Franjevački klasičnu gimnaziju u Visokom, pohađao je s prekidima od 1945. do 1955. godine. Sa šest razreda otišao je u novicijat (1951.), a poslije novicijata (1952.) otišao u JNA do 1954. godine. Poslije je nastavio i završio gimnaziju u Visokom, i maturirao 1955. godine. Filozofsko-teološki studij pohađa i završava u Sarajevu (1955.-1960.). Zaređen je za svećenika, 26. 7. 1959., u Sarajevu. Bio je župni vikar u Tuzli (1960.-1961), Bihaću (1961.), Vitezu (1961.-1965.), Fojnici (1965.-1967.). Potom sijedi razdoblje župnikovanja u Brajkovićima (1967.-1968.), Gornjem Vakufu (1968.-1976.), gvardijan i župnik u Fojnici (1976. do kraja godine, a od 1977. do 1979., obavlja službu župnog i samostanskog vikara., a službu gvardijana nastavlja vršiti prijašnji gvardijan fra Miroslav Krajinović Car, s dopuštenjem Generalne kurije iz Rima), župnik u Busovači (1979.-1985., službu definitora BS, 1979.-1982.), župnik u Ovčarevu (1985.-1988.), župni vikar u Fojnici (1988.-2015., a godine 1993., nakon što je ubijen gvardijan fra Nikica Miličević, po usmenoj zapovijedi provincijala fra Petra Anđelovića, sve do 1994., obavljao je službu gvardijana).

U Fojnici (samostanu i župi) živio je i radio punih 27 godina, sve do nedjelje, 13. rujna 2015., kada umire u Bolnici "Dr. fra Mato Nikolić" u Novoj Biloj. Sv. Sakramentima opremio ga je fra Pero Vrebac, bolnički kapelan. Pokojni fra Tomislav Trogrlić Šitum relativno je dugo živio. Nije bolovao dugo i teško, pa nam se čini da je prerano otišao. Ali on bi nam sada mirno i ozbiljno rekao da je tako i trebalo biti.

Fra Tomislav se u vršenju povjerenih službi bavio izgradnjom, pastoralom i karitativnim radom. U Brajkovićima je izmjestio gospodarske zgrade iz neposredne blizine crkvenog dvorišta, i zasebno ogradio crkveno i kućno gospodarsko dvorište. U Gornjem Vakufu je izgradio prigodnu vjeronaučnu dvoranu, prvu u provinciji BS, s tada modernim pratećim prostorijama (hodnik, mokri čvorovi, prigodna pozornica za dramska izvođenja, biblioteka). Dvorana je u zadnjem ratu zapaljena. U crkvi je drveni pod zamijenio betonskom pločom i keramikom. Postavio je novu crkvenu rasvjetu s prigodnim lusterima, nove crkvene klupe od ebanovine. Nabavio je novi križni put od umjetnika Slavka Šohaja, koji je još uradio i dvije oltarske slike: Isusovo rođenje i Emaus. Nabavio je veliku oltarsku sliku (28 m četvornih), tehnika mozaik, od slikara Josipa Biffela, a tema: Gospa s Isusom, pobožnim klerom i uskopaljskim vjernicima. Nabavio je i nove orgulje, 17 registara od Jenka iz Ljubljane; orgulje su ove godine obnovljene i ponovno zasvirale nakon 1993. Godine. U selu Pidriš, fra Tomislav je formirao filijalu i u sklopu postojeće crkvice sa zvonikom izgradio je zavjetnu kapelicu s kipom sv. Ante Padovanskog. U Busovači je nastavio započetu obnovu župne crkve, završio obnovu kora i nabavio nove orgulje od 17 registara od Jenka iz Ljubljane te poveći harmonij. Postavio je novi križni put od Josipa Biffela. Nabavio je nove crkvene klupe od hrastovine, novu crkvenu rasvjetu s ukrasnim originalnim lusterima, postavio suvremeno ozvučenje crkve i crkvenog dvorišta za proslavu sv. Ante. Nabavio kip Srce Isusovo u natprirodnoj veličini iz napuštene njemačke crkve u Vojvodini. U filijali Kaćuni nabavio je nove klupe, postavio drvenu lamperiju i oltarsku sliku sv. Nikole Tavelića.

Puno je, dakle, posla fra Tomislav uradio na materijalnom uređenju, ali najviše je uradio na polju pastorala i karitativnog rada. Kao izvanredan pastoralac mnogim fratrima postao je uzorom. A sve je mogao i imao vremena uraditi, jer je u cijelosti i bez pridržaja bio posvećen svom fratarskom i svećeničkom pozivu. Bio je kao čovjek, redovnik i svećenik, radostan i ozbiljan na putu dobra i svetosti. Veliki teolog Romano Guardini napisao je: "Radost je sestra ozbiljnosti, obje su uvijek zajedno." Radost kod fra Tomislava nije bila površna veselost koja bi naišla i prošla, ona je kod njega bila trajna i nije ga ostavljala ni u najtežim trenucima njegovog zemaljskog života. Temelj njegove radosti bila je njegova ozbiljnost. A znamo da ozbiljnost poziva odbaciti što je negativno, a prihvatiti što je pozitivno ili kako se kaže u Psalmu: "Zla se kloni, a čini dobro" (Ps 34, 15a).

Fra Tomislav se odlučio radikalno izbjegavati zlo i zato je imao ljubavi prema dobru i bio radostan. Bio je radostan i ozbiljan kao predvoditelj sv. Mise, propovjednik, djelitelj sv. Sakramenata, kao vjeroučitelj; bio je radostan i ozbiljan u pripremama za primanje sakramenata, obiteljskom i individualnom pastoralu. Bio je potpuno posvećen Bogu i ljudima. Vjerojatno je zbog toga imao jedinstvenu osobinu pamćenja ljudi i događaja. I nakon dugo vremena, mogao se sjetiti npr. sela, mjesta, familije, imena, prezimena, pa čak i nadimaka pojedinih familija i ljudi. Takvo pamćenje je mnoge oduševljavalo. Znao bi se često, u izravnom razgovoru ili češće na telefonu, propitivati za nekoga ili neke događaje u gradu, župi ili provinciji. I tako bi naš Šitum na sebi svojstven način radio "updejt" svojih podataka, modernim rječnikom izraženo.

U Fojnici, kad već nije mogao u potpunosti raditi u pastoralu, najviše je radio na karitativnom polju kao povjerenik KSA. Mnogim vjernicima, građanima i familijama u Fojnici pomagao je u izgradnji i popravci kuća, u dobivanju kumstava, nabavci osnovnih životnih namirnica, školskog pribora i u različitim potrebama. Narod je toliko dobro poznavao, da mu nije bio potreban nikakav pismeni registar podatka. Znao je, do u detalje, tko je tko, tko što ima i što komu treba. A vjerojatno ne bi toliko toga uradio da nije bilo dobrih ljudi, kao npr. Heriberta i Ursule Hölz, s. Samuele Bešker i ostalih dobročinitelja, koji su preko njega pomoć na terenu ostvarivali.

Danas se našega Šituma sjećamo kod Stola Gospodnjega duboko uvjereni da je kod svoga Gospodina našao mjesto, da mu je Gospodin udijelio nagradu za svu njegovu čestitost,  dobrotu, radost i ozbiljnost. To nam može biti na utjehu i na ponos. Danas je, naime, teško susresti čestita, dobra, radosna i ozbiljna čovjeka. Zahvalimo Bogu što smo u pokojnom fra Tomislavu susreli takva čovjeka, bosanskog franjevca, jer je to velik Božji dar.

I na kraju želim se zahvaliti svima koji ste pomagali našem fra Tomislavu, a bilo vas je puno, jer je puno prijatelja imao. Hvala posebno časnim sestrama, s. Sidoniji Pranješ, gospođama Ruži Bilić i Ankici Vrebac. Hvala medicinskom osoblju u ambulanti Fojnica, zavodu Bakovići i bolnici Nova Bila.

Izražavam duboku sućut vama draga i cijenjena familijo Trogrlić - Šitum. I s vjerom da ćemo našeg dragog fra Tomislava ponovno sresti u Kraljevstvu Božjem, molimo neka mu, kao svom vjernom redovniku i svećeniku, podari svoj mir i vječnu radost. Počivao u miru Božjem!