Ljudski život prepun je situacija kada se valja odlučiti. Izabrati pravi put. Međutim, za odluku je potreban savjet drugoga. Jer, ako se čovjek osloni samo na sebe i svoje osjećaje može pogriješiti i odabrati ono što ne usrećuje i ne donosi duši željeni mir. Nije dovoljno izabrati tek ono što je lakše, ugodnije, jednostavnije, korisnije…, nego otkriti što je Božja volja u određenom trenutku. Valja prepoznati što Bog želi od mene i dopustiti da me On savjetuje i vodi. No, problem je u tome što ljudske misli i djelovanja nisu usklađene s Božjim mislima i čovjek se najčešće opire vršiti volju Božju želeći vršiti svoju vlastitu volju. Tako Bog po proroku Izaiji veli: "misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti" (Iz 55,8).

Opet svuda pada oko nas. Ulice su prekrivene raznoraznim kišobranima. Svatko ima svoj, bio on žut ili plav, malen ili velik. I svi se skrivamo ispod njih kako nas ne bi koja kapljica orosila. Trčimo ulicama, prelazimo ceste, uskačemo u taksije, zaštićeni jer imamo svoj kišobran. Oko nas pada i pada Božja riječ, a mi smo presretni što nas niti jedna kap nije dotakla. Ako već i jest, njen trag brzo će s nas nestati i bit će kao da nas ta kap nikada nije ni dotakla.