30. travnja
Sv. Pio V. (1504-1572)

Mnogi s oduševljenjem odobravaju riječi i postupke sadašnjega pape Franje koji nastoji vlastitim primjerom potaknuti sveopću obnove Crkve, počevši od samoga papinstva, Rimske kurije, ali i svih članova Crkve. On jednostavno želi obnoviti Kristovu Crkvu na svim razinama: in capite et in membris. Po tome nas podsjeća na jednoga gorostasa vjere iz 16. stoljeća, svetoga papu Pija V.

Rođen u siromašnoj obitelji pod imenom Antonio, u svome je djetinjstvu, poput kralja Davida, bio najprije pastir ovaca, a onda je Božja providnost odredila da jednoga dana postane i pastir Kristova stada. Najprije stupa u dominikanski red uzimajući ime Mihael, biva zaređen za svećenika, predaje teologiju, postaje prior, inkvizitor, biskup i kardinal, a zatim i Petrov nasljednik.

9. ožujka
Sv. Franciska Rimska (1384-1444)

U korizmenom smo vremenu. Razmišljamo o važnosti pokore u kršćanskom životu. Stoga je važno pred očima imati velike svetačke likove koji su nam uvijek uzor i putokaz na putu molitve, posta i djelâ duhovnog i tjelesnog milosrđa. Sveta Franciska Rimska, po riječima sv. Franje Saleškog, biskupa i crkvenog naučitelja, „jedna od najvećih svetica“, izvrstan je primjer za nasljedovanje.

Franciska je već kao djevojčica pokazivala iznimnu pobožnost i pokornički duh. Zajedno sa svojom majkom obilazila je sedam glavnih rimskih crkava, molila se na grobovima mučenika i rado dijelila milostinju siromasima. Iako je u srcu gajila ljubav prema redovničkom pozivu, po želji svoga oca, udala se za plemića i rodila šestero djece. Troje djece je umrlo odmah nakon poroda, a još dvoje u ranom djetinjstvu. Sve ove tragedije kao i smrt muža nisu ovu hrabru ženu bacile u očaj, nego je iz njih izašla još jača i uvjerenija kako svaka patnja ima smisao ukoliko je pridružena Isusovoj otkupiteljskoj patnji. Prihvaćanjem patnje, čineći pokoru i djela milosrđa Bog će se čudesno proslaviti u njezinu životu.

19. veljače
Sv. Konrad Pjačentski (1290-1350)

Uvijek nas iznenadi način na koji Gospodin poziva izabrane slijediti ga na uzvišeniji način. U evanđeljima čitamo kako ih podiže iz ribarskih čamaca ili od carinskog stola. A u životu brojnih svetaca taj poziv zna biti posve neobičan. Različite životne zgode i nezgode otvaraju prostor za djelovanje božanske milosti. Tako je bilo i u životu sveca iz Piacenze.

Konrad se rodio u plemićkoj obitelji. Već kao mladić koristio je pogodnosti staleža kojemu je pripadao. Najviše je uživao u lovu. Posljednji u kojem je sudjelovao, u dobi od 25 godina, posve će promijeniti njegov život. Toga (ne)sretnoga dana, u želji istjerati iz brloga divljač koju je lovio, svojim slugama naredio je naložiti vatru. Vjetar je pomogao da nastane veliki požar koji je uništio šumu, polja i jedan obližnji zaseok. Za nedjelo je na koncu optužen i osuđen na smrt siromašni seljak koji je uhvaćen kako pali korov na svojoj njivi.