4. siječnja
Blažena Anđela Folinjska (1248-1309)

U povijesti kršćanske mistike postoji jedna skupina svetih muževa i žena kojima je Gospodin udijelio posebnu milost: u svome srcu, katkada i na tijelu, osjetiti barem djelić onoga što je Isus, naš Spasitelj i Gospodin, pretrpio u agoniji križa. O tome nam svjedoči i neobični život blažene Anđele, franjevačke trećoredice i mističarke.

Rodila se 1248. u talijanskom gradiću Foligno. Potjecala je iz bogate obitelji. Mlada se udala i rodila više djece živeći posve svjetovnim životom. Nakon što je izgubila muža i djecu pala je u duboku duhovnu krizu, a onda je nakon životne ispovijedi svoj život u potpunosti predala Bogu. Tada započinje njezin put duhovnog uzdignuća i poniranja u otajstvo Isusova života. Poput sv. Franje odbacuje svilenu odjeću i oblači franjevački habit, imetak razdjeljuje siromasima te postaje prijateljica gubavaca i bolesnikâ. U svojim mističnim viđenjima, koja je zapisala uz pomoć franjevca Arnolda, prekrasno su opisani njezina ljubav prema Gospodinu i trenutci u kojima je osjećala kao da je s Njime suraspeta na križu.

21. prosinca
Sveti Petar Kanizije (1521-1597)

Iz neiscrpne riznice katoličke svetačke tradicije evo jednog istinskog bisera: Sv. Petar Kanizije – redovnik, svećenik, pisac, upravitelj, političar i crkveni naučitelj – oduševljeni navjestitelj cjelovitog kršćanskog nauka i zagovaratelj štovanja Blažene Djevice Marije.

Rođen je u mjestu Nijmegen, današnja Nizozemska. Studij crkvenog prava završio je u Loewenu, a filozofsko-teološki studij u Kölnu. Godine 1543. stupio je u Družbu Isusovu i 1546. zaređen za svećenika. Sudjeluje kao koncilski teolog na saboru u Tridentu 1547. Neumorno djeluje kao propovjednik i učitelj u: Ingolstadtu, Pragu, Augsburgu, Innsbrucku i Beču. Posljednjih 17 godina života provodi u Fribourgu (Švicarska), gdje umire 21. prosinca 1597. Papa Pio XI. proglasio je Petra Kanizija svetim te ga je uvrstio u zbor crkvenih naučitelja 21. svibnja 1925. godine.

28. studenog
Sveti Jakov Markijski (1394-1476)

Sa strahopoštovanjem izgovarati Ime Isusovo
i s vjerom ga u srcu nositi,
poziv je sv. Jakova Markijskog

"Da se na ime Isusovo prigne svako koljeno", želja je apostola Pavla (Fil 2,10). Tu želju u svome srcu žarko je nosio veliki franjevac iz 15. stoljeća, svetac koji je u mnogočemu obogatio život Crkve i čija poruka je itekako aktualna u današnjem vremenu.

Rođen je 1394. godine u mjestu Monteprandone, pokrajina Marche (otuda nadimak Markijski) u Italiji i kršten pod imenom Domenico. Rano ostaje bez oca i već kao siroče od sedam godina čuva ovce. Uplašen, nakon jednog susreta s vukom, pobjegao je rođaku svećeniku u susjedni grad. U mjestu Ascoli završio je osnovno i srednje obrazovanje, a u Perugi doktorirao iz građanskog prava. Nakon posjeta Asizu u sebi osjeća Isusov poziv te stupa u Franjevački red. Zavjete je položio 1416. godine uzevši ime Jakov (Giacomo). Teologiju je studirao kod poznatog franjevca, sv. Bernardina Sijenskog, koji mu je usadio u srce ljubav prema pobožnosti Imenu Isusovu. Umro je u Napulju 28. studenog 1476. godine.