351. Što su blagoslovine?
To su sveti znakovi, koje je ustanovila Crkva, a po kojima se posvećuju neke životne prilike. One sadrže molitvu popraćenu znakom križa i drugim znakovima. Među blagoslovinama važno mjesto zauzimaju blagoslovi koji su hvala Bogu i molitva za postizavanje njegovih darova, posvećenje osoba Bogu i posvećenje predmeta za bogoštovnu uporabu.

352. Što je otklinjanje (egzorcizam)?
Kada Crkva svojom vlašću, u ime Isusa Krista, traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od utjecaja Zloga i oslobođeni njegove vlasti, govori se o otklinjanju (egzorcizmu). U jednostavnu obliku vrši se u slavlju krštenja. Svečano otklinjanje, zvano velikim egzorcizmom, može izvršiti samo od biskupa ovlašten svećenik.

HUMANUM GENUS (1884.)
PAPA LEON XIII.
(Enciklika o osudi Slobodnog zidarstva)

Ljudski rod (Humanum Genus), nakon što se zbog đavolje zlobe udaljio od Boga, Stvoritelja i Davatelja rajskih darova, podijelio se na dvije različite i suprotne strane, od kojih se jedna strastveno bori za istinu i vrlinu, a druga za one stvari koje su istini i vrlini suprotne. Jedna je Kraljevstvo Božje na zemlji – odnosno, Crkva Isusa Krista; oni koji žele pristati uz nju iz dubine svoje duše, zbog svog spasenja moraju služiti Bogu i njegovom jedinorođenom Sinu, svim svojim umom i svojom snažnom voljom. Druga je kraljevstvo Sotone, u čijoj su vlasti i moći svi oni koji su slijedili njegov žalosni primjer i onaj naših praroditelja. Ovo dvostruko kraljevstvo dviju država suprotstavljenih zakona koji djeluju u suprotnim pravcima Augustin je jasno vidio i opisao i suptilnom jezgrovitošću shvatio suštinu obaju ovim riječima: "Dvije ljubavi stvorile su dvije države. Ljubav prema sebi do prezira prema Bogu stvorila je zemaljsku, ali ljubav prema Bogu do prezira sebe stvorila je nebesku" (De Civitate Dei, knjiga XIV., poglavlje 17).

Jedna se protiv druge bori različitim oružjem i u svako vrijeme, iako ne uvijek istim žarom i bijesom. U naše dane, međutim, čini se da sljedbenici zla kuju urote i udružuju se svi zajedno pod vodstvom i uz pomoć društva ljudi kojih ima posvuda, čvrsto su povezani, a koje oni nazivaju slobodnim zidarima. Ne smetajući im u njihovim namjerama oni se natječu u napadima na Božju moć: otvoreno i uporno žele nauditi Crkvi, sa svrhom da koliko je god to moguće kršćanski narod liše povlastica koje mu je udijelio naš Spasitelj Isus Krist.

S pogledom na ta zla prisiljeni smo zbog milosti u našoj duši često se puta obratiti Bogu govoreći: "Jer, evo dušmani Tvoji buče i mrzitelji Tvoji glavu podižu. Protiv naroda se Tvoga rote i svjetuju se protiv štićenika Tvojih. Govore: ‘Dođite, zatrimo ih, da ne budu narod!" (Ps 83, 2-4).