Opet svuda pada oko nas. Ulice su prekrivene raznoraznim kišobranima. Svatko ima svoj, bio on žut ili plav, malen ili velik. I svi se skrivamo ispod njih kako nas ne bi koja kapljica orosila. Trčimo ulicama, prelazimo ceste, uskačemo u taksije, zaštićeni jer imamo svoj kišobran. Oko nas pada i pada Božja riječ, a mi smo presretni što nas niti jedna kap nije dotakla. Ako već i jest, njen trag brzo će s nas nestati i bit će kao da nas ta kap nikada nije ni dotakla.

Koliko god padalo ostat ćemo suhi ispod svog kišobrana. Ali nismo niti svjesni, ili ipak jesmo, da postajemo zatvoreni za Božju riječ koja je sama Božja ljubav, a time postajemo i zatvoreni za sve oblike ljubavi, pa tako i za ljubav bližnjih? Tako ostajemo sami ispod kišobrana dok svuda oko nas pada; padaju ljubav, mir, molitva, utjeha, nada, povjerenje, radost i mnogo toga ostalog, a mi ne odustajemo od kišobrana. Kišobrane nosimo u školu, na ispite, u banke, u restorane. Postaje nam se teško odvojiti od njih i u vlastitoj kući dok ne budemo sigurni da ni tu nitko ne širi Evanđelje. Na vratima crkve kao da je napisano: „Upozorenje! Najavljuje se veliko padanje Božje riječi u sljedećih sat vremena. Ponesite kišobrane, a ako imate i kabanice.“

Nikad nismo pokisli tako da i ne znamo veličinu Božje riječi - najljepše melodije skladane od Boga upućene nama - kako bi naš život postao jedinstvena melodija. Sva pravila za život, svi odgovori na pitanja koja su ikada postavljena nalaze se tu. Samo treba potražiti. Sve tajne ovoga svijeta, a i svijeta koji nas čeka kada napustimo ovaj, tu su napisane. U najvrjednijoj knjizi koja postoji sve je satkano, sve kapljice Radosne vijesti koje propuštamo svaki dan skrivajući se ispod kišobrana, nalaze se baš tu - u Bibliji.

Sjećam se jednog događaja iz djetinjstva. To je bilo vrijeme kada sam svaki provodila dan s djecom iz susjedstva, sa svojim rođacima. Roditelji su nas viđali samo ujutro i navečer. Pošto sam bila najstarija sva djeca su me slušala. Tako sam jednom dok je padala kiša svojim vjernim pratiocima rekla da će narasti ako budu na kiši. Još sam dodala da će biti kao i ja, jer sam  bila dosta viša od njih i da sam sve to postigla ostajući na kiši. Naravno, poslušali su me zbog čega sam dobila odgovarajuću kaznu od roditelja jer su ta djeca došla mokra kući. Sada vama ta djevojčica isto poručuje: izađite dok pada bez kišobrana i narast ćete! Ali ovaj put to mislim ozbiljno, narast ćete u ljubavi, mudrosti, dobit ćete milosti kojih niste ni svjesni, a najvažnije, otvorit ćete vrata vjere koja vode na put koji nema kraja, na put koji vodi do Boga. U ovo vrijeme korizme odlučite da budete bez kišobrana. Ove korizme čitajte Božju riječ i rastite u vjeri. Pođite na mise bez kabanica i upijajte Božju riječ, osjetite snagu Evanđelja, osjetite što znači biti zajedno s ostalima vjernicima dok pada bez kišobrana. Osjetite što znači pokisnuti, i možda, nakon ove korizme, odlučite odbaciti nevidljive kišobrane zauvijek.