Autor: Nataša Vulić
|
23. ožujka 2013. |
Teško mi je, Isuse. Ne mogu više… Zašto dopuštaš da ovako težak križ pritište moja ramena? Nemam snage Isuse. Ne mogu ja to.
Koliko puta sam samo ustala i usnula s ovakvim mislima? Koliko puta se moja slaba narav, poput Cirenca opirala nošenju križa? Ne Tvoga križa, Isuse, nego moga…
A Ti si uvijek bio tu, nosio si moj križ, a da toga nisam bila ni svjesna. Nisam shvaćala koliko sam sretna i voljena.
Hvala Ti za križ Isuse. Hvala Ti što koračaš skupa sa mnom i što činiš da moj teret ne bude teret, već radosno prihvaćanje volje Očeve.
Ostani uvijek uz mene i dopusti da budem vođenja Tvojim Duhom i nošena Tvojom ljubavlju. Budi život u mome životu! |