Ponekad pomislim u sebi, izlaza nema… Zaspala sam i ne mogu se probuditi iz ove noćne more, ali osjećam, neka promjena u mome srcu se sprema, Netko, Nešto mi govori: evo nove zore.
I nakon dugog lutanja i neugodne tame, ugledah žarku svjetlost visoko iznad sebe. Osjećam toplinu ljubavi koju je netko izlio na me, sada znam, nitko, pa ni sunce, ne grije poput Tebe.
I kada ne vrijedim ništa, i kada mi je prljava duša, Ti si uvijek tu i nikada me ostaviti nećeš. Izbavljaš me od pogibelji kada me Zli kuša, i samo Ti, upravljač života moga lijevo i desno skrećeš.
Jer kad bih upravljala kako želim, s ceste života ravno u smrt bih pošla. Bez Njega život je smrt, lijepo vam velim, i da Njega nema kako bih do prave ljubavi došla?
Ma da Njega nema ne bi postojao ni početak ni kraj, sve bi bilo ništavilo, sve bi bilo pusto. Ali s Njime pored sebe u našem srcu vlada raj, i nema veze ako ovaj život prođe teško, gusto.
Jer On nas čeka, čeka nas da se k Njemu vratimo, i već je pripravio za nas mjesto u srcu Svome. Da tamo zauvijek boravimo, a ne samo na čas da svratimo, i zato ne dopustimo da nas paklene kušnje slome.
Svoj cijeli život položimo za svoga brata, jer jedino uski, maleni put, vodi do pravih vrata. |