Ove godine imao sam veliku milost biti sudionikom petog Franjevačkog hoda Frame Bosne Srebrene. Hod je održan od 25. srpnja do 5. kolovoza pod geslom “Mir i dobro širimo”. Na hodu je sudjelovalo oko pedesetak framaša iz dvadeset župa provincije Bosne Srebrene i trojica sjemeništaraca iz Visokog. I naša župa je imala svoje predstavnike na hodu: Marija Trogrlić, Ana-Marija Knežević, Danijela Vujica i ja, Luka Trogrlić. Koordinator hoda bio je fra Danijel Rajić, duhovni asistent Frame Bosne Srebrene. Važno je napomenuti da je cilj hoda bio zadobivanje potpunog oprosta grijeha u Porcijunkuli (Asiz), 2. kolovoza, na blagdan Gospe od Anđela.
Sam hod se sastoji od dva dijela. Prvi dio obuhvaća pješačenje kroz prekrasne krajolike naše Bosne. Ove godine sudionici hoda prepješačili su osamdeset kilometara kroz središnju Bosnu i to na relaciji: Vitez – Busovača – Brestovsko – Fojnica – Kreševo - Kiseljak. U svakoj župi koju smo posjetili bili smo srdačno dočekani, a još dugo u srcu nosit ćemo i obitelji koje su nam širom otvorile vrata svojih domova.
Ovaj hod bio je i izvrsna prilika da se još više produbi i upozna naša vjera. Svaki dan smo molili Časoslov, a tijekom pješačenja krunicu. Posebna tema ovogodišnjeg hoda bili su Sakramenti, tako da bismo nakon pješačenja imali rad u grupama na tu temu. Vrhunac svakog dana bila je sveta misa. U Kiseljaku smo imali i temeljitu ispovijed te klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Sudionici hoda će dugo pamtiti i posjetu našoj župi kao jedinoj župi u BiH sa sva tri ogranka Franjevačkog reda. Ovdje smo posjetili samostan sestara klarisa i imali priliku čuti njihova svjedočanstva, a zajedno smo čestitali i našem fra Gabrijelu 80. rođendan. Na putu prema Fojnici posjetili smo povijesni lokalitet Kaštele. Tu su se bosanski franjevci sakrili tijekom osmanske okupacije 1463. Iako je to bila uvjerljivo najteža dionica ovogodišnjeg hoda, bilo je vrijedno prisjetiti se hrabrih, Bogu i narodu odanih bosanskih franjevaca kojima mnogo toga dugujemo. Posjetili smo i drevne samostane u Fojnici i Kreševu. U Fojnici smo posjetili muzej gdje smo vidjeli sve ono što su franjevci brižno skupljali i čuvali tijekom stoljeća.
Iako će većina ljudi na spomen osamdeset prijeđenih kilometara prvo pomisliti na velike vrućine, žuljeve i bolove u mišićima (čega je doista i bilo), mnogim framašima je upravo ovo najljepši dio hoda. Umorili smo svoja tijela, ali smo zato odmorili naše duše. Tijekom pješačenja smo nesvjesno postajali jedna velika obitelj, povezana zajedno u Kristu. Uz mnogo molitve, meditacija i šutnje nije nedostajalo ni smijeha i zabave - u duhu franjevačke i kršćanske radosti koju smo doista živjeli. Međusobno smo se upoznavali, razmjenjivali iskustva, smijali, pjevali duhovne i framaške pjesme, smišljali nove pjesme i načine kako se rashladiti. U župama u kojima smo odsjedali framaši su za nas pripremali vesele večeri, a u Kreševu smo na Trgu fra Grge Martića imali i druženje na kojem su nam se pridružili stanovnici Kreševa.
Kada smo prolazili kroz sela i gradove, vjerujem da su ljudi u nama prepoznali malo drugačije mlade - mlade koji svojom žrtvom, molitvom, pjesmom i iskrenim veseljem šire Radosnu vijest i ponosno svjedoče svoju vjeru. Pješačenje kroz Bosnu je prošlo tako brzo da se nismo uspjeli ni okrenuti, a licem smo već bili okrenuti prema Italiji. Putovanje u Italiju predstavljalo je drugi dio Franjevačkog hoda gdje smo imali priliku posjetiti najznačajnija mjesta iz života sv. Franje i sv. Klare.
U Italiju smo krenuli u ranim jutarnjim satima 1. kolovoza. Naše prvo odredište bila je Padova gdje smo stigli u kasnim poslijepodnevnim satima. Padova je grad u sjevernoj Italiji. To je glavni grad istoimene pokrajine koja pripada regiji Veneto. Ima oko 200 000 stanovnika te je poznata kao sveučilišni i industrijski centar. U Padovi smo prvo posjetili baziliku svete Justine, kršćanske mučenice iz 4. st. U ovoj bazilici nalaze se relikvije mnogih svetaca od kojih je najpoznatiji zasigurno sveti Luka Evanđelist. Iznad sarkofaga s njegovim relikvijama nalazi se jedna od ikona koju je, prema predaji, on sam naslikao. Poslije toga, krenuli smo prema bazilici svetog Ante (Il Santo) koja je jedna od najposjećenijih kršćanskih crkava u svijetu i najpoznatiji spomenik u Padovi. Gradnja je započela u 13. stoljeću i bazilika sadrži elemente romanike i gotike. Tu se nalaze svečevo tijelo i relikvije, od kojih je najpoznatiji njegov neraspadnuti jezik. Ispred bazilike nalazi se konjanički spomenik Gattamelate slavnog kipara Donatella. Obišli smo i Trg Prato della Valle koji je jedan od najvećih europskih trgova. Eliptičnog je oblika i u njegovom se središtu nalazi vrt sa 78 skulptura koje predstavljaju poznate građane Padove. Na kraju dana smo upoznali skupinu katolika iz Filipina s kojima smo zajedno pjevali duhovne pjesme – na engleskom i hrvatskom jeziku. Na tom lijepom susretu smo osjetili univerzalnu dimenziju Crkve.
Već sljedeći dan smo bili u Asizu, rodnom gradu sv. Franje i sv. Klare te kolijevci franjevaštva. Asiz je gradić u srednjoj Italiji, smješten je u regiji Umbriji. Ima tek 28 000 st. Odmah po dolasku zaputili smo se prema bazilici sv. Franje. Bazilika je sa samostanom izgrađena na brdu i tako dominira nad Asizom. Bazilika je podijeljena na Gornju i Donju baziliku koje su ukrašene vrijednim freskama i dekoracijama. Posebnu važnost zauzima kripta bazilike u kojoj se nalazi grobnica sv. Franje. Imali smo priliku staviti ruku na njegov grob i pomoliti se. Tu se nalaze i grobovi prvih Franjinih sljedbenika. U kapelici Mira smo slavili svetu misu. Ubrzo je došlo vrijeme i za odlazak u Porcijunkulu. Naime, Porcijunkula je bila najdraža crkvica sv. Franje. Franjevci su kasnije iznad ove malene crkvice sagradili ogromnu baziliku kako bi zaštitili malenu Porcijunkulu, tako da je to danas “ crkva u crkvi ”. Jedne noći, dok je žarko molio, Franjo je u crkvici imao viziju Krista i njegove presvete Majke koji su bili okruženi mnoštvom anđela. Pitali su ga što želi za spas duša a Franjo je odgovorio: “ Presveti Oče, iako sam bijedan grešnik, molim te da svima onima koji se pokaju i ispovjede pa dođu posjetiti ovu crkvu, udijeliš potpuno oproštenje svih grijeha. ” Tako je nastao potpuni oprost grijeha koji je potvrdio papa Honorije III. Oprost se danas može dobiti u svim franjevačkim crkvama na blagdan Gospe od Anđela, 2. kolovoza. Uvjeti za dobivanje oprosta su da se osoba ispovjedi i pričesti te moli Vjerovanje i Očenaš na nakanu Svetog Oca. Na trgu ispred Porcijunkule nalazile su se tisuće mladih koji su došli sa istim ciljem. Mi, framaši iz Bosne, poljubili smo sveto asiško tlo a zatim smo se zajedno uputili prema Porcijunkuli. Dok smo hodali kroz trg prema crkvici, ljudi su nas bodrili, pjevali nam i pljeskali, iako nas uopće ne poznaju. To je bio doista emotivan trenutak. Nakon izlaska iz Porcijunkule, bili smo sretni što smo “čisti kao suze” i jedni smo drugima čestitali potpuni oprost. Ubrzo je nastavljen program ispred Porcijunkule uz raspjevane i rasplesane talijanske franjevce i časne sestre.
Trećeg dana u Italiji posjetili smo još mnogo mjesta vezanih za život sv. Franje i sv. Klare. Prijepodne smo obišli baziliku svete Klare u kojoj se čuva njeno tijelo. Bazilika je poznata i po tome što u njoj sestre klarise brižno čuvaju originalni križ svetog Damjana. Pred ovim križem Franjo se molio u crkvici sv. Damjana, a Raspeti mu je progovorio: “Franjo, idi i popravi moju kuću koja se ruši!“ Poslije smo vidjeli crkvicu sv. Damjana. Posjetili smo i Novu crkvu (Chiesa nuova) koja je sagrađena na mjestu Franjine rodne kuće. Tu smo vidjeli ćeliju u kojoj je sv. Franjo bio pritvoren od strane svoga oca. Vidjeli smo i crkvu Santa Maria sopra Minerva – rimski hram posvećen Minervi, božici mudrosti, koji je postao crkva. Otuda i simboličan naziv “ Maria sopra Minerva “ – “Marija iznad Minerve“, koji simbolizira pobjedu kršćanstva nad poganskim bogovima. U blizini je i asiška katedrala posvećena sv. Rufinu, mučeniku iz 3. st. U toj su crkvi i Franjo i Klara bili kršteni. U ovoj je katedrali Klara slušala Franju kako propovijeda i to je ostavilo veliki dojam na nju. U blizini katedrale sv. Klara je proživjela svoju mladost.
Poslijepodne je bilo rezervirano za obilazak malog talijanskog mjesta Greccio. Tu je sv. Franjo dolazio propovijedati, a ubrzo su njemu i njegovoj braći napravili nekoliko ćelija tako da su franjevci ostali tu sve do danas. Mjesto je najpoznatije po tome što je tu sv. Franjo 1223. god. priredio prve žive jaslice na blagdan Božića. Tu franjevci imaju veliku kolekciju jaslica iz cijeloga svijeta. S obzirom na to da u Grecciu vlada duh Božića, i mi smo imali božićnu misu pjevajući tradicionalne hrvatske božićne pjesme, a poslije smo jedni drugima čestitali Božić. Navečer smo obilazili Asiz, a u bazilici sv. Marije Anđeoske – Porcijunkuli bilo je i klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Posljednji dan našeg boravka u Italiji započeli smo svetom misom u bazilici sv. Marije Anđeoske u zajedništvu sa drugim mladima iz Italije, Austrije, Hrvatske i Albanije. Prije polaska u Bosnu posjetili smo La Vernu, brdo na kojem je sv. Franjo primio stigme. To je brdo Franjo dobio na dar od grofa Orlanda di Chiusija. Tu se sv. Franjo znao često povlačiti, moliti i postiti. Jednom takvom prilikom, dok je meditirao, imao je viđenje: vidio je kako mu se približava Seraf sa šest krila te je u njemu prepoznao lik raspetoga Isusa. Iz svetih rana Isusovih su prema Franji krenule zrake. Kad je to viđenje završilo, Franjo je na sebi ugledao Isusove rane: na rukama, nogama i na boku. Tako je sv. Franjo postao alter Christus - drugi Krist.
Napustivši La Vernu, krenuli smo natrag prema Bosni. Ovaj hod je nama framašima pružio mnogo toga: stekli smo nove prijatelje, mnogo toga lijepoga smo vidjeli i doživjeli, ali nam je dao i novu snagu da nastavimo nasljedovati Isusa Krista po uzoru sv. Franje Asiškog, možda još bolje i snažnije!
MIR I DOBRO! |