gototopgototop

Sakrament svetoga reda Ispis

321. Koji su sakramenti u službi zajedništva i poslanja?
Dva sakramenta - sveti red i ženidba - daju posebnu milost za osobito poslanje u Crkvi u službi izgradnje Božjega naroda. Oni posebno pridonose crkvenome zajedništvu i spasenju drugih.

322. Što je sakrament reda?
To je sakrament po kojemu se u Crkvi do konca vremena nastavlja poslanje što ga je Krist povjerio apostolima.

323. Zašto se zove sakrament reda?
Red označuje crkveno tijelo u koje se ulazi i postaje njegovim dionikom posebnim posvećenjem (ređenjem) koje, osobitim darom Duha Svetoga, omogućava vršenje svete vlasti u ime Krista i njegovom ovlašću, u službi Božjega naroda.

324. Koje je mjesto sakramenta reda u Božjemu naumu spasenja?
U Starome zavjetu pralikovi toga sakramenta su levitska služba, kao i Aronovo svećeništvo te ustanovljenje sedamdesetorice »starješina« (Br 11,25). Ti pralikovi svoje ispunjenje nalaze u Kristu Isusu, koji je žrtvom svoga Križa »jedini [...] posrednik između Boga i ljudi« (1 Tim 2,5), »Veliki svećenik po redu Melkisedekovu« (Heb 5,10). Jedinstveno Kristovo svećeništvo uprisutnjuje se po ministerijalnome svećeništvu.

»Samo je Krist pravi svećenik, drugi su samo njegovi službenici« (sveti Toma Akvinski)

325. Koliko stupnjeva ima sakrament reda?
Tri su stupnja, nezamjenjiva zbog organskoga ustrojstva Crkve: biskupstvo, prezbiterat i đakonat.

326. Koji je učinak biskupskoga ređenja?
Biskupsko ređenje daje puninu sakramenta reda, biskupa čini zakonitim nasljednikom apostola, uključuje ga u biskupski zbor gdje s papom i drugim biskupima ima odgovornost za sve Crkve, daje mu službu poučavanja, posvećivanja i upravljanja.

327. Što je biskupska služba u povjerenoj mu mjesnoj Crkvi?
Biskup, kojemu se povjerava briga za partikulamu Crkvu, vidljivo je počelo i temelj jedinstva te Crkve u kojoj, kao Kristov namjesnik, vrši pastirsku službu, potpomognut vlastitim prezbiterima i đakonima.

328. Koji je učinak prezbiterskoga ređenja?
Pomazanje Duha obilježava prezbitera neizbrisivim duhovnim biljegom, suobličuje ga Kristu svećeniku i osposobljuje ga da djeluje u ime Krista Glave. Budući daje suradnik biskupskoga reda, posvećuje se za propovijedanje evanđelja, za slavljenje bogoslužja, poglavito euharistije, iz koje crpi snagu za svoje služenje, te da vjernicima bude pastir.

329. Kako prezbiter vrši svoju službu?
Premda se redi za sveopće poslanje, on ga vrši u partikularnoj Crkvi, u sakramentalnome bratstvu s drugim prezbiterima koji tvore »prezbiterij« te koji su u zajedništvu s biskupom i o njemu ovisni, odgovorni za partikularnu Crkvu.

330. Koji je učinak đakonskoga ređenja?
Suobličen Kristu, sluzi sviju, đakon se redi za služenje u Crkvi, koje vrši pod vodstvom vlastitoga biskupa, u naviještanju riječi Božje, bogoslužju, pastirskome upravljanju i djelotvornoj ljubavi.

331. Kako se slavi sakrament reda?
Sva tri stupnja sakramenta reda podjeljuju se biskupovim polaganjem ruku na glavu redenika nakon čega biskup izgovara svečanu posvetnu molitvu. Njome biskup za redenika od Boga moli posebno izlijevanje Duha Svetoga i njegovih darova potrebnih za dotičnu službu.

332. Tko može podijeliti ovaj sakrament?
Na valjano ređene biskupe, kao nasljednike apostola, spada dijeljenje svih triju stupnjeva sakramenta reda.

333. Tko može primiti ovaj sakrament?
Valjano ga može primiti samo kršteni muškarac: Crkva se drži vezanom tim izborom samoga Gospodina. Nitko ne može polagati pravo na primanje sakramenta reda, nego ga crkvena vlast treba držati prikladnim za službu.

334. Traži li se celibat od primatelja sakramenta reda?
Za biskupstvo se uvijek traži celibat. Za prezbiterat u latinskoj Crkvi redovito se izabiru neoženjeni vjernici koji namjeravaju obdržavati celibat »radi kraljevstva nebeskoga« (Mt 19,12); u istočnim Crkvama nakon primljenoga reda nije dopuštena ženidba. Trajnome đakonatu mogu pristupiti i već oženjeni muškarci.

335. Koji su učinci sakramenta reda?
Ovaj sakrament daruje posebno izlijevanje Duha Svetoga koji ređenika suobličuje Kristu u njegovoj trostrukoj službi svećenika, proroka i kralja, prema odgovarajućim stupnjevima sakramenta. Ređenje utiskuje neizbrisiv duhovni biljeg: zato se ne može ponoviti niti podijeliti na neko ograničeno vrijeme.

336. Kojom vlašću se vrši ministerijalno svećeništvo?
Zaređeni svećenici u vršenju svete službe govore i djeluju ne svojom vlašću niti po poslanju ili kao izaslanici zajednice, nego u osobi Krista Glave te u ime Crkve. Stoga se ministerijalno svećeništvo bitno razlikuje, i to ne samo po stupnju, od općega svećeništva vjernika, za službu kojih gaje Krist i ustanovio.

 
Povezani članci :

» Molitva Gospodnja

578. Kako je nastala molitva Oče naš?Ovu nezamjenjivu kršćansku molitvu, Oče naš, naučio nas je Isus kada ga je jedan učenik, vidjevši ga u molitvi, zamolio: »Nauči nas moliti« (Lk 11,1). Liturgijska tradicija Crkve uvijek se služila...

» Borba molitve

572. Zašto je molitva borba?Molitva je railosni dar, ali uvijek pretpostavlja naš odlučan odgovor jer se molitelj bori protiv sama sebe, protiv okoline i posebice protiv Napasnika koji sve čini da ga odvrati od molitve. Borba molitve je...

» Izražaji molitve

564. Na koji su način sveci voditelji u molitvi?Sveci su nam uzori molitve, a od njih također tražimo da kod Presvetoga Trojstva posreduju za nas i za cijeli svijet. Njihov je zagovor najviša služba koju iskazuju u Božjemu naumu. U općinstvu...

» Molitvena predaja i put molitve

557. Koliko je za molitvu važna predaja?U Crkvi Duh Sveti živom predajom uči djecu Božju moliti. Naime, molitva se ne svodi na spontan izričaj nutarnjega poriva, nego uključuje razmatranje i proučavanje te razumijevanje duhovnih stvarnosti...

» Molitva u punini vremena i vremenu Crkve

541. Od koga je Isus naučio moliti?Svojim ljudskim srcem Isus je naučio moliti od svoje majke i od židovske predaje. No, njegova molitva provire iz tajnoga vrela jer je vječni Sin Božji koji u svome svetom čovještvu svome Ocu upravlja...

» Molitva u kršćanskom životu

534. Što je molitva?Molitva je uzdignuće duše k Bogu ili iskanje od Boga primjerenih dobara sukladnih njegovoj volji. Ona je uvijek dar Boga koji dolazi čovjeku ususret. Kršćanska je molitva osoban i živ odnos Božje djece s neizmjerno dobrim...

» Deseta zapovijed: Ne poželi nikakve tuđe stvari

531. Što zahtijeva, a što zabranjuje deseta zapovijed?Ova zapovijed, koja upotpunjuje prethodnu, zahtijeva nutarnji stav poštivanja tuđega vlasništva, a zabranjuje pohlepu i neurednu gramzljivost za tuđim dobrima, kao i zavist, tj. žalost...

» Deveta zapovijed: Ne poželi tuđe žene

527. Što deveta zapovijed zahtijeva?Deveta zapovijed zahtijeva da se pobijedi tjelesna požuda u mislima i željama. Borba protiv te požude ostvaruje se čišćenjem srca i prakticiranjem krjeposti umjerenosti.528. Što deveta zapovijed...

» Osma zapovijed: Ne svjedoči lažno

521. Što je čovjek dužan prema istini?Svaka je osoba pozvana na iskrenost i istinoljubivost u djelovanju i govorenju. Svakome je dužnost tražiti istinu i uz nju prianjati, ravnajući vlastiti život prema zahtjevima istine. U Isusu Kristu...

» Sedma zapovijed: Ne ukradi

503. Što poučava sedma zapovijed?Ona poučava opću namjenu i raspodjelu te privatno vlasništvo dobara i poštivanje osoba, njihovih dobara i cjelovitosti stvorenja. Na ovoj zapovijedi Crkva temelji i svoj socijalni nauk koji podrazumijeva...

» Šesta zapovijed: Ne učini preljuba

487. Koja je zadaća ljudske osobe s obzirom na vlastiti spolni identitet?Bog je čovjeka stvorio kao muško i žensko, s jednakim osobnim dostojanstvom, i u nj upisao poziv na ljubav i zajedništvo. Svatko treba prihvatiti svoj spolni identitet...

» Peta zapovijed: Ne ubij

466. Zašto ljudski život treba poštivati?Zato što je svet. Od sama početka uključuje Božje stvoriteljsko djelo i zauvijek ostaje u osobitu odnosu sa Stvoriteljem, svojom jedinom svrhom. Nikome nije dopušteno izravno uništiti nijedno...