"Nisam li ti zapovjedio: Odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj" (Jš 1,9).

Hrabrost u činjenju dobra. Hrabrost u zaustavljanju zla. Hrabrost u svakodnevnim malim stvarima. Da, može biti da je hrabrost jedna od najpotrebnijih vrlina današnjem svijetu.

Jesam li hrabar? Svi to želimo biti i tako se i predstavljamo, ali... Uspijevamo li uvijek u tome? Hrabrost riječima? Ne! Hrabrost u djelima. Potrebno je živo svjedočanstvo. Na to smo mi kršćani, svatko od nas, pozvani.

Jedan od darova Duha Svetoga kojeg primismo sakramentom potvrde jest upravo jakost. Zašto? Bog nam darova snagu i jakost Duha Svetoga da bismo bili Kristovi svjedoci na zemlji, da riječju i djelom propovijedamo svoju vjeru, kako se ne bismo stidjeli križa i bojali se priznati se Njegovima. (Znajte da je Gospodin Bog: On nas stvori i mi smo Njegovi, Njegov smo narod i ovce paše Njegove (Ps 100). Bog nas želi hrabre! Ta, nismo li stvoreni na Njegovu sliku!?

Kako jedan kršćanin može šutjeti na bogopsovku, ne osjećati se uvrijeđenim i ožalošćenim gledajući na to kao najtežu uvredu Bogu? Većina ljudi neće nikoga ukoriti, iako im to smeta, jer im nedostaje hrabrosti. A dok nam bude nedostajalo hrabrosti, dotle će biti i bogopsovača, koji svakako nisu svjesni svoga grijeha budući da im nitko na njega ne ukazuje.
Ovo se ne odnosi samo na bogopsovku, nego na svako zlo. Naša je dužnost boriti se protiv toga. A šutnja je najgora. Sve dok šutimo, nemamo što prigovoriti onima koji proizvode mnogo buke, onima koji čine zlo.

Vjerujem da je, ma koliko hrabrosti potrebno za velike korake i velika djela (ona koja se pamte i spominju stoljećima), isto toliko, ako ne i više hrabrosti potrebno za male korake. One svakodnevne.

Potrebno je svjedočiti svoje kršćanstvo u malim stvarima, potrebno je dignuti glas protiv nepravde i licemjerja, stati iza nemoćnih, otvoriti srce za sviju, nalaziti razlog za vedrinu i zahvalnost u svemu, te nadasve staviti Boga na prvo mjesto u svom životu.
Duha jakosti smo već primili u sakramentu potvrde. Ali, taj Božji dar se treba njegovati i zalijevati, prije svega molitvom, euharistijom, ispovijedanjem i upijajući riječi Svetoga pisma.

"Slijediti Krista uvijek uključuje hrabrost da se pliva protiv struje", rekao je papa Benedikt XVI. Takva hrabrost je potrebna nama mladima pogotovo. Hrabrost u življenju Evanđelja i svjedočenju Krista. "Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: 'Abba! Oče!" (Rim 8, 15).

Sv. Franjo je za sebe govorio da je glasnik velikoga Kralja.  Molim Te, Bože, da svi mi budemo Tvoji glasnici, da hrabro svjedočimo svoju vjeru, riječima i djelima. Daruj nam Duha jakosti da budemo hrabri, drugačiji i da plivamo protiv negativne struje. Ne bismo se trebali nikoga i ničega bojati, jer – kuda god pođem, sa mnom je Jahve, Bog moj.