gototopgototop

Maske vs. pravo lice Ispis
Autor: Marija Trogrlić   
20. veljače 2013.

Jedne pokladne nedjelje zatekla sam tatu kako razgovara s malim dječakom koji je pozvonio na naša vrata prerušen u ne znam ni ja što. Pitala sam se zašto je dječak sam i zašto nije pričljiv kao ostale maškare. To bi mi bila jedina čudna stvar u cijeloj priči da nakon pet minuta nisam shvatila da je taj dječak moj brat i da ga mama, tata i ja nismo uspjeli prepoznati. Poslije je svima bilo smiješno kako nas je uspio nasamariti, iako maska i nije bila pretjerano originalna i uvjerljiva.

Ovo je jedan zgodan primjer kako svi možemo biti potpuno neprepoznatljivi i namaskirani, što pred Bogom, što pred bližnjima. Može li nam se išta gore desiti od toga da nas jednog dana Otac nebeski ne prepozna pred svojim vratima? Da nas ne prepozna od silnih maski koje smo nabacili na sebe tijekom života? Da ne prepozna svoju ljubljenu dječicu koju je pozvao na hod u vjeri, istini i ljubavi?

Iako su Poklade iza nas, pitam se jesu li s njima, a tako i s početkom Korizme, nestale sve maske. Čini li se samo meni ili to nošenje maski nije rezervirano samo za pokladne dane? Nemamo li svi nekoliko maski u kolekciji – jednu za Boga, drugu za obitelj, treću za prijatelje, četvrtu za crkvu i tako redom. Zajednička osobina svojstvena svim ljudima je zasigurno ta da se uvijek trude izgledati i predstavljati bolji, ljepši i pametniji (nego što jesu). Kako smo nesavršeni, onda ljude impresioniramo, zavaravamo, štitimo i što još sve ne pomoću maski. Skrivamo pravo lice i stavljamo masku – nekad veću, nekad manju, nekad ljepšu, a nekad ružniju. Predstavljati se lošijim nego što jesi, da, ima i takvih slučajeva! Za sve je kriva maska. Tu sveprisutnu pojavu kojom ona sakriva, dodaje, oduzima, uljepšava i impresionira možemo nazvati različitim imenima i tražiti (uzaludno) objašnjenja u psihologiji, filozofiji, sociologiji. Ipak, u svakodnevnom govoru se poistovjećuje s DVOličnošću (u najboljem slučaju), licemjerjem i laži. Licemjerje bi bilo otprilike ono: jedno mislim, drugo govorim, treće radim. I gdje je tu istina? Njena shvaćanja su nama proizvoljna, s tim da postoji jedna univerzalna, prava i apsolutna – Isus. On je sam rekao da je došao svjedočiti za istinu. Kad bismo licemjerje zamijenili istinom, to bi značilo: misliti o Bogu, govoriti u skladu s onim što misliš, i raditi, odnosno pronositi istinu djelima.  

Neupitno je, dakle, da svi, barem nekad, nosimo maske, samo je pitanje u kolikoj mjeri. Pri tome zaboravljamo da se iza svake savršene maske krije savršeno nesređen život. Strah, usamljenost, zbunjenost, brige, sebičnost, zavist, laži… Naše pravo lice nosi mnogo takvih i sličnih osobina. Onda si ljudi zasljepljuju um mislima: "Ja sam previše grešan/a, Bog mi ne može oprostiti grijehe i slabosti, pa mi i ne treba..." To je ništa drugo nego vrijeđanje i ograničavanje Božjeg milosrđa i Njegove neizmjerne dobrote. Sam Isus je rekao: "Nisam došao da zovem pravednike nego grešnike." (Mk 2,17) Stoga, ne postoji ništa na ovom svijetu što Bog ne može oprostiti. Potrebno je imati samo raskajano srce i lice bez maski. Pravo lice. Bog nikada ne radi s onim umjetnim, krivim i lažnim. Maska ga ne zanima i ne može ga zavarati. S pravim, pa i najnesavršenijim i najgrešnijim licem Bog čini čudesa i neizmjerno ga ljubi.

Licemjerje i laži su samo jedan vid maske. Drugu masku opet možemo sami staviti na lice, ili pustiti da drugi to učine za nas. Namaskirani postajemo kada se dižemo u zvijezde, kada mislimo da smo samodostatni, veliki i da nam nitko ne treba, pa ni sam Bog. Ili pak u drugom slučaju, kada se obezvrjeđujemo (ili nas drugi obezvrjeđuju), kada lupamo glavom u zid. U oba slučaja gubi se istina. A istina je zlatna sredina! Dragocjeni smo, ljubljeni, posebni i neponovljivi, ali istodobno i grešni, maleni, prolazni i jedno veliko NIŠTA bez Božjeg milosrđa. Konačno, treći tip maske nastaje zbog drugih ljudi, njihovih razmišljanja, mišljenja i očekivanja u vezi nas, te naše težnje da svima ugodimo. No, onaj koga vodi Ljubav nikada se ne smije i ne može ograničiti na mišljenja drugih. Naše mjerilo treba biti Isus Krist. "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas! Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetu - ja vas izabrah od svijeta - zato vas svijet mrzi." (Iv 15, 18-19). Isus nikada nije bio slatkorječiv, nije govorio i djelovao tako da se svima svidi, zašto bismo mi to onda činili?

Korizma nas poziva da se obratimo i vjerujemo Evanđelju, te da se sjetimo da smo prah i da ćemo se u prah vratiti. Korizma nije samo vrijeme odricanja, nego i odbacivanja i biranja. Odbacivanja čega drugog ako ne maski koje nosimo? Biranja čega drugog ako ne istine da budem ono što jesam? Ako se još pitaš tko je u stanju ljubiti to tvoje pravo, grešno i nesavršeno lice, odgovor je – samo Onaj tko te voli više nego ti sam sebe. Bog. Na kraju krajeva, čovjek je velik samo koliko je velik pred Bogom. Čemu maske onda?

 
Povezani članci :

» Što Ti kažeš: tko sam ja?

Isus je jednom prilikom upitao učenike: “Što govore ljudi tko sam ja?”, a potom: “Što vi kažete, tko sam ja?” Od odgovora na to pitanje, upućenog svakom osobno, zavisi sav naš život, sva egzistencija. Isusov upit ne očekuje općenite...

» Nogometnim rječnikom

Svjetsko je prvenstvo iza nas. Nogomet, kao najvažnija sporedna stvar na svijetu, okupirao je gotovo sav medijski prostor proteklih mjesec dana u svakom kutku svijeta. Kada je riječ o povijesti SP-a, svatko će se sjetiti čuvenog gola, jednog od...

» Što bi bilo kad ne bi bilo Frame?

"ŠTO BI BILO KAD (NE) BI BILO!?", koliko god besmislen bio taj kondicional, vodi nas u predjele svih mogućih scenarija, ostvarivih i neostvarivih ideja, mogućnosti svih razmjera. Ljudskoj prirodi je više sklona konstrukcija: "Što bi bilo kad bi...

» Odijelo (ne) čini čovjeka

Dugo sam se pribojavala ulaska u svijet odraslih koji mi se otvorio upisom na fakultet, tim više što on formalno znači zauvijek zbogom djetinjstvu. A ja dijete u sebi nikad ne želim izgubiti. I tako, u suradnji s tim djetetom u meni, nakon što...

» Mladi u Crkvi

Oprostite, ali današnja mladež je pokvarena, zla, isprazna i lijena. Nikad više neće biti kao što je bila nekada i neće biti sposobna očuvati našu kulturu… Nije ovo tek jedna od svakodnevnih izjava koju čujemo u medijima ili pak iz usta...

» Raduj se u Bogu

"Kad biste znali koliko vas ljubim, plakali biste od radosti." (Gospa u Međugorju)Mislim da bi i kamen pustio suzu prije modernog čovjeka. Ovaj put ne od žalosti, bola, nesreće ili ljudske tragedije, nego od radosti koja je u Bogu i od Boga i...

» Misli(š) Ti!

Prošla su više od dva mjeseca kako je sveti Petar dobio novog nasljednika na Zemlji, papu Franju. Od iznenađenja svijeta odreknućem pape Benedikta, polemiziranja o "skrivenim" razlozima njegove ostavke, nagađanja o novom papi i klađenjem na...

» Ljubav nije ljubljena

Dok je prolazio asiškim ulicama i gledao Božji narod, sv. Franjo je plačući znao vikati:  "Ljubav nije ljubljena! Ljubav nije ljubljena!" Ljudi nisu shvaćali koja ljubav, a još manje kako može biti neljubljena. Nije mislio na ljubav koja...

» Knjiga života

Još jedna godina je prošla, 365 je dana iza nas. U Božjim očima kao jedan trenutak, a nama duga kao vječnost, trnovita i milostiva, tužna i sretna, puna ostvarenja i promašaja, suza i smijeha. Kažu da je Nova godina uvijek neki novi...

» Doživi Advent

Hladno prosinačko jutro. Sat me budi, ali mi ne smeta. Ne govorim si: "Još samo pet minuta" (kao i obično), već naprotiv, skačem iz kreveta. Znam da je vrijeme poći na zornicu. Ulazim u crkvu, vlada nekakvo posebno ozračje. Pred oltarom gori...

» Pomozi mojoj nevjeri

Ako je nekome slučajno promaknulo - 11. listopada proglašena je Godina vjere u Katoličkoj crkvi. Papa to sigurno nije uradio tek onako, jer mu se učinilo zgodno. Ne! Svjestan je da je suvremeni čovjek, cijelo čovječanstvo, a tako i Crkva u...

» Jesam li hrabar?

"Nisam li ti zapovjedio: Odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj" (Jš 1,9).Hrabrost u činjenju dobra. Hrabrost u zaustavljanju zla. Hrabrost u svakodnevnim malim stvarima. Da, može biti...