gototopgototop

Raduj se u Bogu Ispis
Autor: Marija Trogrlić   
20. kolovoza 2013.

"Kad biste znali koliko vas ljubim, plakali biste od radosti."
(Gospa u Međugorju)

Mislim da bi i kamen pustio suzu prije modernog čovjeka. Ovaj put ne od žalosti, bola, nesreće ili ljudske tragedije, nego od radosti koja je u Bogu i od Boga i spoznaji da smo ljubljeni. Da, i kamen bi proplakao vidjevši da je njegov Stvoritelj živi Bog koji i danas ozdravlja, oprašta, suosjeća i hrabri. Bog koji nije miljama daleko udaljen u nekoj galaksiji, nego tu, u sredini tvojoj.  Unatoč tome, čovjeku polazi za rukom biti kamena srca. Zatvoren za Božji dodir. A potrebno je samo tjelesne oči zatvoriti i oči srca otvoriti.. i vidjeti da je sve oko tebe – ljudi, stvari i pojave, jedno veliko čudo koje u sebi nosi pečat Svevišnjega.

Zato ja ovaj put želim pisati o radosti, ali ne bilo kakvoj. Radosti u Bogu. I suzama radosnicama.

Uvijek me oduševljavalo to što naš Bog poziva na radost, a i sam je došao da radost bude potpuna. Zar to nije divno? Samo Evanđelje je Radosna vijest, tako da je radost jedna od temeljnih oznaka kršćanstva. Bog ne želi gledati čovjeka žalosna, nego preko svetog Pavla poručuje: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! (Fil 4,4). Papa Franjo kaže nam u jednoj homiliji: "Ne gubite nadu, kršćanin nikada ne može biti tužan." Kako, zar ni unatoč bolesti, smrti, nepravdi, bijedi, osamljenosti? Bar malo!? Nije mi bilo jasno...
Onda sam shvatila. Radost nije u posjedovanju ili odsutnosti boli. Nema svoj izvor u okvirima ovog svijeta. Povezana je s nadom, a temelj joj je susret s živim Bogom koji kao takav nadilazi sve tjeskobe i nevolje. Radost dolazi ako imam nadu u budućnost u koju koračam s Kristom.

Svaki put kad sam u životu pomislila da moja radost ne može biti veća zbog nečeg /nekog, zastala sam i pomislila: Pa hej, zbog koga se ti raduješ!? Tko je 'krivac' ? U tim trenutcima, moja radost je redovito bivala stostruko veća. Jer, Bog kako god umanjuje tugu, tako i umnaža radost. Jedna priča govori o čovjeku, koji je vidjevši svoje stope u pijesku na stazi života, zapitao Boga gdje su bile Njegove u danima teškog trpljenja, straha i bolesti. Bog mu je odgovorio da nema stopa jer su to dani kad ga je On nosio. Tako, koliko god mi željeli da Bog bude pomagatelj i nositelj naših ovozemaljskih boli i briga, isto tako i On želi biti dionik naših radosti na zemlji. Bog se želi radovati s  tobom u svakom trenutku tvoga života! Zato ga trebaš snažno uhvatiti za svemoćnu ruku ne samo kad ti je teško i ne znaš kud i kako, nego i kad si sretan i zadovoljan. Hodati s Njim, radovati se u Njemu i zbog njega, te mnogo zahvaljivati. Razne 'radosti' koje nudi ovaj svijet mladima su isprazne, kratkotrajne. Prava radost je u Bogu. Dokazano!

Nedavno sam posjetila Asiz, grad sveca koji me oduševio prije nekoliko godina, a i dalje iznova oduševljava, koji je živio Evanđelje doslovno i – radosno. Grad u kojemu se i nakon više od osamsto godina osjeća Franjin duh i čuje tapat Klarinih nogu koje bježe iz roditeljskog doma u Kristov zagrljaj. I što je najljepše u tom Asizu, prepunom divote? Porcijunkula. U toj crkvici je sv. Franjo izmolio milost od Boga za potpuno oproštenje svih grijeha svima koji dođu tamo i ispovjede se, jer kako je sam rekao svojoj braći, želi nas sve poslati u raj. Nakon što sam izmolila potpuni oprost tamo, mislila sam: Hvala ti Bože, znam da nisam zaslužila, al' tvoja je milost veća od svih grijeha svijeta. U tom trenutku, suze su potekle niz moje lice. Nit' sam ih mogla nit' sam ih htjela zaustaviti. Bila sam okupana kišom milosti i radosti koja se u tom trenutku spustila na mene. Ne samo na mene, nego i na tisuće mladih oko mene, s istim popratnim efektima. To je taj trenutak čiste, istinske i goleme radosti u Bogu od koje duh klikće i suze teku. "Sva radost tvoja neka bude Jahve: On će ispuniti želje tvoga srca" (Ps 37,5).

 
Povezani članci :

» Što Ti kažeš: tko sam ja?

Isus je jednom prilikom upitao učenike: “Što govore ljudi tko sam ja?”, a potom: “Što vi kažete, tko sam ja?” Od odgovora na to pitanje, upućenog svakom osobno, zavisi sav naš život, sva egzistencija. Isusov upit ne očekuje općenite...

» Nogometnim rječnikom

Svjetsko je prvenstvo iza nas. Nogomet, kao najvažnija sporedna stvar na svijetu, okupirao je gotovo sav medijski prostor proteklih mjesec dana u svakom kutku svijeta. Kada je riječ o povijesti SP-a, svatko će se sjetiti čuvenog gola, jednog od...

» Što bi bilo kad ne bi bilo Frame?

"ŠTO BI BILO KAD (NE) BI BILO!?", koliko god besmislen bio taj kondicional, vodi nas u predjele svih mogućih scenarija, ostvarivih i neostvarivih ideja, mogućnosti svih razmjera. Ljudskoj prirodi je više sklona konstrukcija: "Što bi bilo kad bi...

» Odijelo (ne) čini čovjeka

Dugo sam se pribojavala ulaska u svijet odraslih koji mi se otvorio upisom na fakultet, tim više što on formalno znači zauvijek zbogom djetinjstvu. A ja dijete u sebi nikad ne želim izgubiti. I tako, u suradnji s tim djetetom u meni, nakon što...

» Mladi u Crkvi

Oprostite, ali današnja mladež je pokvarena, zla, isprazna i lijena. Nikad više neće biti kao što je bila nekada i neće biti sposobna očuvati našu kulturu… Nije ovo tek jedna od svakodnevnih izjava koju čujemo u medijima ili pak iz usta...

» Misli(š) Ti!

Prošla su više od dva mjeseca kako je sveti Petar dobio novog nasljednika na Zemlji, papu Franju. Od iznenađenja svijeta odreknućem pape Benedikta, polemiziranja o "skrivenim" razlozima njegove ostavke, nagađanja o novom papi i klađenjem na...

» Ljubav nije ljubljena

Dok je prolazio asiškim ulicama i gledao Božji narod, sv. Franjo je plačući znao vikati:  "Ljubav nije ljubljena! Ljubav nije ljubljena!" Ljudi nisu shvaćali koja ljubav, a još manje kako može biti neljubljena. Nije mislio na ljubav koja...

» Maske vs. pravo lice

Jedne pokladne nedjelje zatekla sam tatu kako razgovara s malim dječakom koji je pozvonio na naša vrata prerušen u ne znam ni ja što. Pitala sam se zašto je dječak sam i zašto nije pričljiv kao ostale maškare. To bi mi bila jedina čudna...

» Knjiga života

Još jedna godina je prošla, 365 je dana iza nas. U Božjim očima kao jedan trenutak, a nama duga kao vječnost, trnovita i milostiva, tužna i sretna, puna ostvarenja i promašaja, suza i smijeha. Kažu da je Nova godina uvijek neki novi...

» Doživi Advent

Hladno prosinačko jutro. Sat me budi, ali mi ne smeta. Ne govorim si: "Još samo pet minuta" (kao i obično), već naprotiv, skačem iz kreveta. Znam da je vrijeme poći na zornicu. Ulazim u crkvu, vlada nekakvo posebno ozračje. Pred oltarom gori...

» Pomozi mojoj nevjeri

Ako je nekome slučajno promaknulo - 11. listopada proglašena je Godina vjere u Katoličkoj crkvi. Papa to sigurno nije uradio tek onako, jer mu se učinilo zgodno. Ne! Svjestan je da je suvremeni čovjek, cijelo čovječanstvo, a tako i Crkva u...

» Jesam li hrabar?

"Nisam li ti zapovjedio: Odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj" (Jš 1,9).Hrabrost u činjenju dobra. Hrabrost u zaustavljanju zla. Hrabrost u svakodnevnim malim stvarima. Da, može biti...