Pomozi mojoj nevjeri |
Autor: Marija Trogrlić |
20. studenog 2012. |
Ako je nekome slučajno promaknulo - 11. listopada proglašena je Godina vjere u Katoličkoj crkvi. Papa to sigurno nije uradio tek onako, jer mu se učinilo zgodno. Ne! Svjestan je da je suvremeni čovjek, cijelo čovječanstvo, a tako i Crkva u jednoj velikoj krizi. Kriza duha, kriza obitelji, ekonomska kriza, kriza pravih vrijednosti, kriza identiteta… A zbog čega, pitamo se? Usudila bih se reći da je to zbog krize vjere. Nažalost, današnji čovjek je okrenut svemu i svačemu - a ponajmanje Bogu. Ima vremena za nebitno, a ne nalazi ga za bitno, traži smisao, a pronalazi besmisao. Malo stvorenje je zaboravilo svoga Stvoritelja, ali Bog čovjeka nije. U svakom susretu, u radosti i tuzi, svakom izazovu i patnji krije se Njegova poruka nama. Vjera neće oživjeti i ojačati u nama samo ako čitamo i slušamo o njoj, u svim mogućim kombinacijama: vjera i znanost, vjera i ateizam, vjera i um, vjera i ovo, vjera i ono… U tom kontekstu, riječ vjera postaje nam stran, čak i pomalo problematičan pojam. Bez obzira vjeruje li u Boga ili ne, čovjek bez povjerenja u sebe, ljude i cjelokupan život ne bi mogao živjeti. Primjerice, kad krenem nekamo, vjerujem da ću sretno stići na odredište, inače ne bih ni krenula. To je vjera čisto na ljudskoj razini. A vjera na nadnaravnoj razini, vjera u Boga, čin je potpunog povjerenja, predanja svoje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u Božje ruke. Spoznaja da je On tu, uz mene, za mene i sa mnom, kroz sve dane moga života. Vjera je ništa drugo nego otvaranje vrata Božjoj ljubavi, koja kad nas zahvati, u stanju je činiti čudesa. "Ako imate vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: "Premjesti se odavde onamo!", premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće" (Mt 17,20). Sveti Pavao kaže da vjera dolazi od slušanja Božje riječi. Tu riječ trebamo upijati, prihvaćati i nositi u sebi. Tako će i naša vjera rasti. A po vjeri Bog daje snagu, i tek onda može u nama i po nama djelovati. Koliko je vjera važna svjedoče i Isusove riječi poticanja i ohrabrivanja: "Ne boj se, samo vjeruj" i "Idi, vjera te tvoja spasila." Znamo da je vjera bez djela mrtva. Ona se, dakle, mora očitovati u životu. To i jest jedan od najvećih problema, ne milijuni ateista, nego isto toliko 'vjernika' čiji život nije ispunjen vjerom. Stoga, ova Godina vjere je prilika da se duhovno obnovimo i odlučimo jasno: za ili protiv Krista. "Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta." (Otk 3,15–16). Obucimo ponovno haljinu vjere kojom smo zaodjenuti na krštenju i ne skidajmo je nikada! Neka ona obilježava naše postojanje. Gospodin će nam pomoći u potrazi za vjerom, samo Ga zamolimo! |