I. Osobno obraćenje

Obraćenje je temeljna poruka Novoga zavjeta. Na početku svoga javnoga djelovanja, prve Isusove riječi bile su: "Obratite se i vjerujte Evanđelju!" (Mk 1,5). Katekizam Katoličke crkve kaže: "Obraćenje je Božje djelo u čovjeku, ali i pokret raskajanog srca što ga milost privlači." Bog kuca na ljudsko srce i traži njegovu promjenu. Pozvani smo odgovoriti tomu Božjem zovu i to obraćenjem. Obratiti se znači spoznati postojanje Boga i njegove važnosti za vlastiti život. Promjena je to mentaliteta, pameti. Obraćenje je Božja ljubav koja se izlijeva u naša srca po Duhu Svetom koji nam je dan (usp. Rim 5,5). Potpuno se obratiti znači prijeći iz ropstva u slobodu, promijeniti srce od kamena u srce od mesa, prijeći iz tame u svjetlo.

Danas se sve više govori o četiri vrste obraćenja: religioznom, moralnom, intelektualnom i  emotivnom i sva četiri su međusobno povezana. Sveti Pavao kaže da "Krist živi u meni" (Fil 1,21), "misli u meni" (1 Kor 2,16), "radi u meni" (Gal 2,20), "ljubi u meni" (2 Kor 5,14), "moli u meni" (Rim 8,26-27), da Krist umire i uskrisava u meni i za mene (Gal 2,19; 2 Kor 5,17). Istinskoga obraćenja nema bez savršenoga pokajanja za grijehe i prijanjanja uz Isusa Krista. Pokajanje nas okreće od grijeha, sebičnosti, tame, idola, navika, sužanjstva i demona, od lažne pobožnosti. Okrećemo se od svega što nas veže i ugnjetava. U biti, pokajanje je okretanje od sila smrti. Papa Benedikt XVI. kaže: Obratiti se znači: ne praviti od sebe spomenik. Staviti Isusa Krista na prvo mjesto u životu. Odvratiti se od svijeta i svega što svijet nudi. S druge strane znači okretanje prema Bogu. Obratiti se znači ljubiti Isusa. Bez osobnog obraćenja ne stiže se do Isusa. Kad se čovjek obrati onda počinje duhovna borba.

II. Primiti Isusa u svoje srce

Nakon obraćenja i kajanja za grijehe potrebno se okrenuti prema Isusu i njemu svjesno i slobodno predati svoj život i primiti ga u svoje srce. Nedavno dok sam se pripremao održati duhovni seminar sportskoj dvorani u Ljubuškom u srcu sam čuo kako mi Isus govori poruku za narod: "Narode moj, dokle ćeš šepati na obje noge. Odluči se danas kome ćeš služiti. Hoćeš li služiti meni, pravome i živome Bogu ili ćeš služiti sebi i svojim prohtjevima, svijetu i njegovim zabludama i tako upadati u zamke Zloga”. Ako nikad u životu niste kazali da Isusu onda to trebate učiniti dok čitate ove retke.

Danas su puni zatvori katolika koji su "odradili" sve sakramente, a koji nikada nisu susreli živoga Isusa Krista. Kad dođu k sebi prigovaraju svećenicima, časnim sestrama, vjeroučiteljima, roditeljima, odgojiteljima: "Dali ste nam znanje i sebe ali nam niste dali živoga Isusa". Nije dovoljno znati puno o Isusu nego ga treba i upoznati i boriti se da ga i drugi upoznaju. Kad smo bili kršteni onda su naši roditelji i kumovi kazali "Da" Isusu i "Ne" đavlu umjesto nas. Sada kao punoljetne osobe mi trebamo kazati "Da" Isusu i "Ne" đavlu umjesti njih. Jer oni ne mogu vjerovati umjesto nas. Dakle, riječ je o osobnom opredjeljenju za osobu Isusa Krista. Jer tada Isus postaje živ u tvome životu. Neki ljudi su nesretni i ne uživaju Božje blagoslove jer njihova srca ne žude za Isusom. Trebamo živjeti kao što je On živio. Mnogi ljudi vjeruju u Boga, ali se ne žele predati niti podložiti Isusu. Kad svoj život predamo Isusu onda se on brine za naše potrebe. Bez Isusa smo mrtvi. Da Ga nisam osobno upoznao, to sada mogu reći, bolje bi bilo da se nisam niti rodio. Bez Isusa moj život ne bi imao smisla. Bio bih izgubljen.

Dr. sc. fra Ivo Pavić

nastavlja se…