III. Biti kršten u Duhu Svetom

Nakon predanja života Isusu Kristu Gospodinu potrebno je učiniti slijedeći korak: Iskreno zamoliti Isusa da uđe u vaše srce i da oslobodi u vama dar Duha Svetoga i druge karizme već primljene u sakramentima. Na taj način iskazuješ dobrodošlicu Duhu Svetom i On će tada biti živ u tvome životu. On će te kontrolirati i voditi. Riječ je o tome da postanemo svjesni prisutnosti Duha Svetoga u nama. Iz svog vlastitog iskustva znam: kada sam molio za ljude da Duh Sveti uđe u njih i dožive krštenje u Duhu, ništa se po toj molitvi nije događalo. Kada sam molio neka se Duh Sveti pokrene u njima, neka se oslobodi, tada su se očitovali darovi Duha, kao npr. dar jezika, proroštva, vizije. Mnogi su posvjedočili pokretanje Duha Svetoga u njima i novi život u Isusu Kristu! Krštenje u Duhu Svetom nas osposobljava da druge osvajamo za Isusa Krista, da budemo autentični vjernici.

Većina onih koji danas brane duhovne seminare ili koji su protiv duhovnih obnova nisu doživjeli iskustvo krštenja u Duhu Svetom. I zato bi molitva za doživljaj krštenja u Duhu Svetom trebao biti prioritet u godini vjere. Možda najveći plod krštenja u Duhu Svetom jest činjenica da postaneš svjestan da ono što si prije činio nije dobro i da postaneš svjestan svojih grijeha. Potrebno je vezati se uz Duha Svetoga i ostati s njim povezan, kao što je apostol Pavao rekao u Efezu: "Okovan Duhom Svetim idem u Jeruzalem". Tamo gdje vjernici nisu kršteni u Duhu Svetom dolazi do podjele, svađe i razdora (npr. hercegovački slučaj). Duh Sveti donosi miri razumijevanje, zajedništvo, ukida podjele i svađe. Danas je nemoguće susresti Isusa bez Duha Svetoga.

IV. Zavoljeti Crkvu kao majku

Nekada sam bio vrlo kritičan prema Crkvi. Međutim, sjećam se kad sam po prvi put iskusio krštenje u Duhu Svetom, Crkvu sam zavolio kao majku koja se brine za moju dušu, koja me sprema za Raj. Zato je đavao u proteklom ratu u Hrvatskoj i BiH preko zlih ljudi rušio crkve. Danas sam spreman dati život za Katoličku crkvu. Rekao bih da je nemoguće razumjeti Crkvu bez krštenja u Duhu Svetom. Volim reći da je Crkva poput jedne lađe koja plovi prema vječnosti. Važno je ukrcati se na vrijeme u lađu. Da Crkva nije važna Isus ne bi ustanovio Crkvu. U Crkvi se nalazi Presveto Tijelo našega Gospodina. Ne može se duhovno napredovati bez pripadnosti Crkvi. Svaki bi vjernik trebao znati koje je njegovo mjesto u Crkvi. Nažalost, doživio sam često progone i nerazumijevanje od nekih crkvenih službenika. Sv. Augustin je rekao: Koliko ljubimo Crkvu toliko imamo u sebi Duha Svetoga. Jer Duh Sveti je duša Crkve. On vodi Crkvu. Da bi Bog mogao djelovati preko Crkve onda se njezini članovi moraju potpuno Njoj predati.

V. Evangelizirati u sili i snazi Duha

Kad prođemo ova četiri koraka onda smo spremni evangelizirati. Evangelizacija je proces kojim onaj tko je susreo i upoznao živoga Isusa, druge upoznaje s njime. Ako smo ga upoznali kao osobnog Spasitelja i Ozdravitelja takvog ćemo ga predstaviti i drugima. Papa Benedikt se jedanput ispričao što kršćani dovoljno ne evangeliziraju. Htio je reći da su svi vjernici pozvani evangelizirati. Tko treba biti evangeliziran? Ponajprije, to su oni koji još nisu čuli za Radosnu vijest. Navještaj evanđelja nekršćanima možemo nazvati prvom evangelizacijom ili misijama. Druga skupina jesu sami neobraćeni kršćani. Oni trebaju produbljenje i obnovu svoje vjere. To su oni koji su nekoć bili kršćani, ali više ne žive vjeru ili uopće ne vjeruju. Crkva treba naći nove načine i novi jezik kako bi im ponovno navijestila Krista. Njima se mogu dodati tradicionalisti. Trećoj skupini pripada evangeliziranje cijeloga svijeta. Biskupi u Rimu su dali dobre smjernice i prijedloge za novu evangelizaciju. Čini mi se da se malo spominjalo ili nikako da je potrebno evangelizirati u "sili i snazi Duha Svetoga" ili evangeliziranje "u Ime Isusovo".

Na jednoj susretu sa svećenicima jedan hrvatski biskup je izjavio: znam ključ za novu evangelizaciju: "To su župna i pastoralna vijeća". Mi znamo da je to došlo iz Njemačke, a tamo se crkve zatvaraju. Tamo je Crkva na izdisaju. Tko nam treba biti uzor u novoj evangelizaciji? Apostol Filip. Nije bio velik jer se oslanjao na župna i pastoralna vijeća, već na silu Duha Svetoga. "Narod je jednodušno poklanjao pažnju Filipovim riječima, kad ga je slušao i gledao čudesa i znamenja koja je činio ... I nastade velika radost u onome gradu... Gledajući velike čudesne znakove što su se događali narod je bio zaprepašten" (v. Dj 8, 5-13). U godini vjere naši biskupi bi učinili jako dobru stvar kad bi dopustili održavanje duhovnih obnova, seminara u župama, dvoranama, stadionima… Na taj način bi se dogodila preobrazba hrvatskog naroda.

Dr. sc. fra Ivo Pavić