(Bonn) "Posljednja kršćanski socijalizirana i crkveno aktivna generacija uskoro napušta radni vijek i umire u iduća tri desetljeća. Onda će se srušiti fasada Crkve. Nakon toga do izražaja će doći manjina koja nije veća od sekte Jehovinih svjedoka." Ovu trijeznu tvrdnju napisao je prošle godine, nekoliko dana prije Božića, Markus Günther za Frankfurter Allgemeine Zeitung.

"Njemačka dijaspora"

Upozorenje na napuštanje radnog vijeka i umiranje u vezi su s njemačkim sustavom crkvenog poreza. Günther je upotrijebio jedno istraživanje Instituta Allensbach, koje mu je povjereno od strane Njemačke biskupske konferencije (DBK). Rezultati su bili tako poražavajući da ih je njezin predsjedatelj, kardinal Reinhard Marx, odmah pospremio u ladicu.

Djelomično su ipak izašli u javnost zahvaljujući novinaru Markusu Güntheru, koji je 29. prosinca, pod naslovom: "Njemačka dijaspora" postavio pitanje: "Je li Njemačka kršćanska zemlja?" Günther je napisao izvještaj "iz posljednjeg doba kršćanstva".

Crkva se razmeće još "ondje gdje obećava raskošno slavlje"

Nekoliko podataka. 68% ispitanika, na pitanje: zašto su katolici? dalo je slijedeći odgovor: "Jer mogu slaviti važne događaje u životu, npr. vjenčanje i krštenje". Drugi najčešći odgovor bio je ovakav: "To jednostavno spada na mene, to je tradicija u našoj obitelji". Vjerski odgovori zvuče drugačije. To su jednostavno "kulturološki i socijalni razlozi", konstatira Günther. To je dokaz koji je potvrđen od strane katoličkih svećenika i evangeličkih pastora: Crkva se može razmetati još ondje "gdje obećava raskošno slavlje", veli Markus Günther.

Prema Institutu Allensbach više Nijemaca vjeruje u postojanje letećih tanjura nego u Posljednji sud. Dvije trećine Nijemaca su službeni kršćani, ali samo trećina vjeruje u Isusovo Uskrsnuće. "Čak i među vjernicima središnji sadržaji vjere naveliko se odbacuju", veli Günther. 60 % Nijemaca ne vjeruje u vječni život. Za njih je smrt kraj priče. "Nasuprot tome, svaki četvrti Nijemac vjeruje da susret s crnom mačkom donosi nesreću", donosi novinar časopisa Frankfurter Allgemeine Zeitung. Svaki treći kandidat za sakrament krizme, prema Institutu Allensbach, ne vjeruje u Boga.

"Ljudi rado slave" – Broj ateista ne raste

Günther povlači usporedbu s posljednjom fazom u DDR-u. Ideologija im je doduše već bila otišla u bankrot, ali njihova slavlja prilikom prelaska omladine u život odraslih (Jugendweihen) još uvijek su bila jako popularna. Ova slavlja, potpuno lišena svoga smisla, mogla su nadživjeti propast stvarnog socijalizma. Iz razloga što ljudi rado slave. To vrijedi danas i za bogoslužja. I dalje se slavi, iako se u Boga ne vjeruje.
Crkveni porez će brzim koracima presahnuti najkasnije do 2030. godine, smatra Günther. Samo u 2013. godini Crkva u Njemačkoj je izgubila 10% posjetitelja misnih slavlja. Taj pad nisu promijenili nikakvi Benediktovi ili Franjini "efekti". Kod ovih "efekata" radi se više o novinarskim i sociološkim diskursima.

Iznenađujuće je što usprkos masovnom nestanku praktičnih vjernika nije porastao broj ateista. Okretanje ateizmu nije povezano s dekristijanizacijom, također ni s porastom drugih neeuropskih religija. "Neodređena, raspršena vjera danas je postala normalna stvar", piše Günther. Za "većinu" ljudi pitanje o Bogu je i nadalje životna tema. Međutim, do onih koji traže i pitaju Crkva dopire sve rjeđe.

Pogrešno mišljenje "suvremen": Prilagođavanje stvarnosti života je "besmislica"

"Najpopularniji odgovor" na pitanje: zašto je to danas tako?, glasi: "Jer Crkva nije više u duhu vremena". Morala bi se više "prilagoditi životnoj stvarnosti današnjeg čovjeka". To zvuči "prilično uvjerljivo, ali kad bolje razmislimo to je prava besmislica", kaže Günther. Jer "Evangelička crkva u Njemačkoj učinila je skoro sve što se još uvijek očekuje od Katoličke crkve da bi konačno bila suvremena: ređenje žena, ukidanje celibata, popuštanje u moralnim pitanjima, puno prihvaćanje homoseksualnih i razvedenih osoba. Kada bi to bili stvarni razlozi za loše stanje u kršćanstvu, protestantima bi trebalo biti puno bolje nego katolicima. Ali ipak nije tako."

Günther je kod "omiljene čarobne riječi suvremen" pronašao još jednu logičku pogrešku: "Ondje gdje se Crkva ne poziva na bezvremenske i nepromjenjive istine, očituje se kao čisto ljudska tvorevina. Politički programi moraju biti suvremeni, zabavne ponude također, ali religija mora sebi pridržati pravo traženja apsolutne istine – ili više nije religija."

"Središnji članci vjere već odavno napušteni" – "prozaično ugađanje po volji"

U stvarnosti Katolička i Protestantska crkva "odrekli su se već odavno središnjih članaka vjere". Jer da "ne bismo nekoga zastrašili i učinili što lakšim pristup vjeri" sve je "malčice smekšano" a ponešto i gurnuto ispod stola. I tako je od Isusa, Božjeg Sina, Isus postao uzornim čovjekom, uzornim poput Gandhija ili Bude. Najmanji zajednički nazivnik "navještaja" korištenog u Njemačkoj je "prozaično ugađanje po volji": mir u svijetu, više pravednosti za sve i tu se nitko neće protiviti. Štoviše: to govore svi, od organizacije Unesco do pokreta Greenpeace. Za to "nam ne treba Bog", veli Günther.

"Religije moraju formulirati apsolutne istine"

Današnji čovjek stoji samome sebi na putu, a time i vjeri: "Zagovara se potpuna kontrola, puna vladavina nad vlastitim životom; jedva je moguće i zamisliti nepovoljnije plodno tlo za vjeru", veli Günther dolazeći do samog zaključka: "Religije moraju formulirati apsolutne istine". Upravo u tome se najviše zakazalo. Pri tome treba potražiti i jedan dodatni razlog zašto Njemačka biskupska konferencija nije objavila rezultate studije Instituta Allensbach.

Preuzeto sa stranice: www.katholisches.info
S njemačkog preveo: Fra Damir Pavić