19. svibnja
Sveti Krispin iz Viterba (1668-1750)

Pronaći nepoznate ili manje poznate svece i donekle ih istrgnuti iz zaborava i svrstati ih uz bok velikim svecima čini mi se posve opravdanim. Iz jednostavnog razloga što je svaki od njih posebna veličina u Božjim očima. Jedan od njih je i neobični svetac iz kapucinskog reda. Njegovo ime je Krispin iz Viterba.

Rodio se u talijanskom gradiću Viterbo i kršten pod imenom Petar. Kada mu je bilo pet godina s majkom je posjetio Marijino svetište u blizini Viterba. Njegova majka mu je rukom pokazala na lik Blažene Djevice Marije i rekla: "Gledaj sine, to je i tvoja Majka. Njoj te darujem. Uvijek joj iskazuj čast kao što bi činio pravi sin." Petar nikada nije zaboravio savjet svoje majke i ovaj događaj će obilježiti cijeli njegov život.

Njegovi roditelji, koji mu nisu mogli priuštiti bolje školovanje, šalju ga ujaku koji je vodio trgovinu obućom kako bi učio i postao trgovac. Iako veoma uspješan u svome zanatu, mladi Petar ipak čezne za savršenošću kršćanskoga života i razmišlja o redovničkom staležu. Jednoga dana, promatrajući kapucinske novake u svečanoj procesiji, odlazi u njihov samostan sa željom da i on postane redovnik. Dobiva suglasnost i blagoslov svojih roditelja te u dobi od 25 godina ulazi u samostan i uzima ime Krispin, ime kršćanskog sveca koji je i sam bio obućar.

Već za vrijeme boravka u novicijatu – godini kušnje – ističe se svojom poniznošću, neprestanom molitvom i radosnom spremnošću da obavlja bilo koji posao. Nakon što je položio prve redovničke zavjete za službu mu je određeno da bude kuharski pomoćnik u jednom samostanu. Prvo što je napravio u kuhinji bilo je postaviti mali oltar s Marijinim kipom kojoj je prikazivao svaki svoj posao i žrtvu. Već za njegovog života događaju se brojna ozdravljenja po Marijinu zagovoru. Naime, sv. Krispin je ispred Gospina kipa u kuhinji običavao postavljati voće, moleći Majku Božju da blagoslovi ove plodove. Zatim je voće dijelio bolesnicima, a oni bi čudesno ozdravljali.

Jednom prilikom, radeći u kuhinji u samostanu Albano pokraj Rima, jedan od papinih sobara kojemu liječnici nisu mogli pomoći, ozdravio je nakon što ga je sv. Krispin doveo ispred Marijinog oltara. Nakon ovoga ozdravljenja obratio mu se papin osobni liječnik s riječima: "Brate, tvoji lijekovi su bolji od naših." Krispin mu je sa smiješkom odvratio: "Ti si sposoban liječnik i to zna cijeli Rim, ali Blažena Djevica može učiniti više nego svi liječnici na svijetu!"

Druga odlika ovoga sveca bila je savršena redovnička poslušnost prema poglavarima. Tako se dogodilo da je u jednom kapucinskom samostanu izbila zarazna bolest i braća su tražila zdravog redovnika da im pomogne. Krispin se prijavljuje kao dobrovoljac, ali mu provincijal odgovara da ga ne bi želio poslati mimo njegove volje. Na ove riječi svetac mu je šaljivo odvratio: "Volja, moj oče? Kakva volja? Kada sam postao redovnik svoju volju sam ostavio kod kuće. Ovdje priznajem samo tvoju volju."

Iz životopisa ovoga sveca uočljiva je još jedna zanimljiva crta, a to je njegova vesela narav. Unatoč svim naporima kojima se izlagao ne štedeći se za zajednicu uvijek je bio radosna lica i znao je također oraspoložiti druge. Kada je boravio među bolesnicima, svjedoče očevici, među njima je nestajalo jadikovanja i zlovolje i izgledalo je kao da je sam anđeo došao da ih utješi. A kada bi ga pritiskale brojne obaveze koje je trebao obaviti u zajednici, običavao je sa smiješkom reći: "To je dobro, jer raj nije za lijenčine!"

Tijelo ovoga sveca, koje je još uvijek neraspadnuto, nalazi se u kapucinskoj crkvi u Rimu kod lijevog pobočnog oltara, odmah nasuprot još jednog kapucinskog sveca – sv. Feliksa Kantalicijskog. Blaženim ga je proglasio papa Pio VII. 1806. godine, a papa Ivan Pavao II. proglasio je Krispina svetim 20. lipnja 1982. godine.

Objavljeno u reviji Svjetlo riječi, svibanj 2014.