gototopgototop

Živo Isusovo svetohranište Ispis
Autor: fra Damir Pavić   
10. listopada 2014.

24. listopada
Sveti Antun Marija Claret (1807-1870)

Upoznajmo španjolskog sveca. Jednog od najvećih u 19. stoljeću. Bio je misionar, prorok, čudotvorac, pisac, izdavač, nadbiskup, kapelan na kraljevskom dvoru i utemeljitelj Reda misionara Bezgrešnog Srca Marijina. Svetac koji je imao neugasivu žeđ spašavati duše. Poput sv. Franje Ksaverskog, sunarodnjaka iz 16. stoljeća.

Antun je rođen kao peto od sedmero djece roditelja Juana i Josefe Claret. Već u dječačkoj dobi izdvajao se od ostale djece po svojoj pobožnosti. Bio je posve radostan primajući Svetu pričest ili moleći krunicu u Gospinu svetištu nedaleko od rodnog mjesta. Nije čudno da se odlučio za svećeništvo. Nakon uzornog života u sjemeništu zaređen je za svećenika donijevši odluku da neće protratiti nijednog trenutka svećeničkog poziva.

Na poseban način posvetio se službi propovijedanja. Često bi podsjećao slušatelje: "Tri su motiva koja ljude potiču na djelovanje: novac, zadovoljstvo i slava. Međutim, mene na neprestano propovijedanje ne tjera ni jedan od njih, nego pomisao da mnoštvo duša živi u stanju smrtnoga grijeha i što toliki odlaze u pakao." Kroz 35 godina svećeništva uspio je napisati 144 knjige i održati 25.000 propovijedi. Jednom prilikom, za vrijeme održavanja misija, propovijedao je i 12 puta na dan! Na svojim pohodima nikada se nije služio kočijom ili konjem. Uvijek je išao samo pješice i nije uzimao novac za svoju službu. Tako pripovijeda i slijedeću zgodu: "Stavljajući jednom ruku u džep, preplaših se jer mi se učinilo da imam novčić. Odmah sam ga izvukao van da ga bacim ili darujem prosjaku, no pogledavši bolje, otkrio sam da je riječ o medaljici." Svjestan svoje malenosti znao je govoriti: "Posjedujući mene, moj Gospodin ne posjeduje ništa, a ja, posjedujući Njega, posjedujem sve."

U svojim propovijedima najčešće je govorio o posljednjim čovjekovim stvarima ili o obraćenju znamenitih likova. Grešnicima je uvijek pristupao blago i bez osuđivanja. Njegove riječi imale su takav učinak na slušatelje da su danima čekali da pristupe sakramentu pomirenja. Stoga je znao ispovijedati i po 15 sati dnevno, a Bog mu je udijelio takav dar da je poznavao sve skrivene grijehe onih koji su mu dolazili. Tijekom ispovijedi neprestano se molila krunica i obavljala pobožnost križnog puta. Svetac je svaku misiju preporučivao u Marijine ruke i prije svake propovijedi zajedno s narodom je molio svetu krunicu.

Zbog napada na njega biskup ga šalje kao misionara na Kanarske otoke. I ondje Bog čini silna čudesa i znamenja po njegovim rukama. Godine 1850. imenovan je za kubanskog nadbiskupa. Tom prilikom dodao je svome vlastitom i ime Marijino te svoju službu stavio pod njezinu zaštitu. I kao nadbiskup istim žarom nastavlja voditi misije, propovijedati u svakom mjestu. Osobito se trudio oko tiskanja vjerske literature. Prorekao je i potrese koji će uskoro pogoditi otok. Svoju nadbiskupiju posvetio je Bezgrešnom Srcu Marijinu. Kod izbora za biskupa unaprijed je isključivao one svećenike koji su imali ambicije za biskupstvom!

Po povratku u Španjolsku bio je ispovjednik kraljice Izabele II. i radio je na duhovnoj obnovi dvora. Nije se dao uvući u dvorske intrige. Njegov rad u tolikoj mjeri je bio trn u oku masonskim ložama da su ga pokušali ubiti čak 14 puta! Jednom zgodom uručen mu je sanduk u kojem su naizgled bile knjige. Otvorivši ga u njemu je pronašao mrtvaca s bodežom zabijenim u srce. Uz pošiljku bila je i poruka: "Za koji dan nalikovat ćeš ovome truplu." O svojim neprijateljima bi govorio: "Pustite ih, jer utvrđuju moj duh. Jadna stvorenja!"

Zbog pobožnosti prema Mariji, Bog mu je darovao jedinstvenu milost, nečuvenu u životu svetaca. Njegovo srce je postalo živo svetohranište. On svjedoči u svojoj autobiografiji da mu je 26. kolovoza 1861. darovana milost očuvanja svetih prilika. Danonoćno je nosio neraspadnutu sv. hostiju u grudima sve do svoje smrti 24. listopada 1870. godine. Čudesa su nastavljaju i nakon njegove smrti: u pokrajini gdje je umro nastupile su izvanredne nebeske pojave, a njegovo tijelo nakon ekshumacije je ostalo posve očuvano.

Objavljeno u reviji Svjetlo riječi, listopad 2014.

 
Povezani članci :

» Svetac euharistijskog Isusa

10. svibnjaSv. Ivan Avilski (1500-1569)"Reci Gospodinu: Ja sam glina, a Ti, Gospodine, lončar. Čini od mene što hoćeš", riječi su koje može izgovoriti jedino osoba posve predana Bogu. Riječi koje mogu svima nama biti pouka kako se u životu...

» Posve predan Mariji

30. travnjaSv. Pio V. (1504-1572)Mnogi s oduševljenjem odobravaju riječi i postupke sadašnjega pape Franje koji nastoji vlastitim primjerom potaknuti sveopću obnove Crkve, počevši od samoga papinstva, Rimske kurije, ali i svih članova Crkve....

» Pokornica anđeoskih vrlina

9. ožujkaSv. Franciska Rimska (1384-1444)U korizmenom smo vremenu. Razmišljamo o važnosti pokore u kršćanskom životu. Stoga je važno pred očima imati velike svetačke likove koji su nam uvijek uzor i putokaz na putu molitve, posta i djelâ...

» Siromah po milosti Božjoj

19. veljačeSv. Konrad Pjačentski (1290-1350)Uvijek nas iznenadi način na koji Gospodin poziva izabrane slijediti ga na uzvišeniji način. U evanđeljima čitamo kako ih podiže iz ribarskih čamaca ili od carinskog stola. A u životu brojnih...

» Dostojna svoga imena

27. siječnjaSv. Anđela Merici (1474-1540)Svaki svetac je Božje svjetlo za vrijeme u kojemu živi. Poput novoga daška božanske milosti u svijetu koji zaboravi disati plućima vjere. Stoga su nam sveci i potrebni kao trajni podsjetnik na...

» Mučenik za slobodu Crkve

29. prosincaSv. Toma Becket (1118-1170)Srednji vijek obiluje svecima koji su ostavili duboki trag u životu Crkve. Način na koji je umro svetac čiji spomendan slavimo 29. prosinca, a nadasve razlog zbog kojeg je umro, svakako zaslužuje da ga...

» Uzor biskupske službe

4. studenogSv. Karlo Boromejski (1538-1584)Svako mjesto diči se velikanima koji su rođeni ili su živjeli u njemu. Tako se i talijanski grad Milano s pravom ponosi dvojicom istaknutih svetačkih likova. To su dvojica milanskih biskupa: sv....

» Uronjen u misnu žrtvu

23. rujnaSv. Padre Pio (1887-1968)Zahtjevno je pisati o svecu o kojem je rečeno tako mnogo. Velikan čije ime poznaje cijeli svijet. Izgovoriti ime Pio znači odmah pomisliti na sveca imenom Padre Pio, franjevca kapucina posve neobičnog života i...

» Raspeta s Gospodinom

9. srpnjaSv. Veronika Giuliani (1660-1727)S Kristom sam razapet, tumači nam apostol Pavao svoju povezanost s Gospodinom (Gal 2,20). Nakon Pavla brojni sveci i svetice kroz povijest Crkve upirali su svoje oči u raspetu Ljubav proživljavajući...

» Djelo Božje

26. lipnjaSv. Josemaría Escrivá de Balaguer (1902-1975)Svetac za naše vrijeme. Svetac koji proročki progovara današnjem kršćaninu. Božji putokaz za prolaz kroz teška vremena u kojima živimo. Josemaría Escrivá de Balaguer, svetac koji je...

» Raspet u ispovjedaonici

12. svibnjaSv. Leopold Bogdan Mandić (1866-1942)"Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne", Marijine su riječi kojima hvali Gospodina za sve što je učinio u njezinom životu i što će učiniti u životima nepreglednog mnoštva svetaca koji...

» Križ - jedina knjiga

21. travnjaSv. Konrad iz Parzhama (1818-1894)Kada sam nedavno imao priliku posjetiti Altötting, najpoznatije marijansko svetište u Njemačkoj, oduševio me svetački lik jednostavnog kapucina koji je ondje četrdeset jednu godinu obavljao službu...