gototopgototop

Križ - jedina knjiga Ispis
Autor: fra Damir Pavić   
11. travnja 2015.

21. travnja
Sv. Konrad iz Parzhama (1818-1894)

Kada sam nedavno imao priliku posjetiti Altötting, najpoznatije marijansko svetište u Njemačkoj, oduševio me svetački lik jednostavnog kapucina koji je ondje četrdeset jednu godinu obavljao službu vratara u samostanu sv. Ane. Ovaj svetac, na uvijek aktualno pitanje: u čemu se sastoji najlakši put do vlastitog posvećenja?, nudi slijedeći odgovor: obavljati najobičnije stvari u svakodnevnici iz ljubavi prema Bogu!

Rodio se u mjestu Parzham, kao pretposljednji od dvanaestoro djece u pobožnoj obitelji bavarskih seljaka. U dobi od 16 godina ostao je siroče. Odrastao je u zdravom katoličkom duhu sudjelujući u brojnim pučkim pobožnostima. Životopisci vele da je poznavao sve crkve i svetišta u okruženju i još kao dijete prevaljivao je dugački put da sudjeluje na svetoj misi.

Iako je po bavarskoj tradiciji, kao najmlađi sin u obitelji, trebao baštiniti obiteljsku kuću i nastaviti raditi na zemlji on u dobi od 30 godina ulazi u samostan kapucina u Altöttingu sa željom da bude časni brat. Konrad se po naravi nije razbacivao riječima, nego je volio tišinu i samozatajni rad. Već prije ulaska u samostan od Gospodina je jedino molio da u samostanu dobije službu u kojoj neće trebati biti u kontaktu s drugima. No, Bog u svojoj providnosti ponekad se našali s ljudskom sudbinom i daruje nam upravo ono od čega bježimo. Tako je i brat Konrad u samostanu upravo dobio ono što je najmanje želio: biti vratar i svakoga dana susretati ljude i biti dio njihovog života. Taj križ koji je s ljubavlju prihvatio bio je put kojim je dosegnuo svetost.

Desetljećima je strpljivo i s ljubavlju primao hodočasnike i siromahe na vratima samostana sv. Ane u Altöttingu. Očevici svjedoče kako ga nitko nije vidio neraspoloženog i ljutoga. Za svakoga tko je pokucao na vrata samostana našlo se uvijek nešto. I korica kruha za siromaha i lijepa riječ koja je iz usta brata Konrada nevoljnima i ojađenima bila kao melem za dušu.

Možda će dvije posve jednostavne zgode iz njegovog života najbolje opisati kako čovjeku koji je posve uronio u Božje otajstvo i najmanje stvari mogu donijeti najveću radost. Životopis ovoga sveca pripovijeda kako je jednoga dana, čudeći se kako ništa ne traži za sebe, otac gvardijan upitao brata Konrada ima li on kakvu želju. Neobični redovnik je imao samo dvije: molio je poglavara za dozvolu da oko podne može otići do Marijine kapelice u crkvi udaljene od porte desetak metara kako bi pozdravio nebesku Majku i druga želja: ako je moguće da mu se iz porte, naslonjene na zid crkve, probije mali otvor kako bi svakoga trenutka mogao gledati Isusa u svetohraništu! Gvardijan mu je sa smiješkom ispunio obje "molbe"! I danas kada dođete u ovaj samostan vidjet ćete sobicu brata Konrada i otvor na zidu kroz koji se vidi unutrašnjost crkve.

U jednom pismu svome prijatelju Konrad piše riječi koje ocrtavaju svu ljepotu njegove duše: "Moj život je Boga ljubiti, trpjeti te u zanosu i molitvama diviti se ljubavi koju Bog pokazuje nama, bijednim stvorenjima. Njegova ljubav nema kraja. U mojim obavezama ne postoji ništa što me odvaja od jedinstva s Bogom. Križ je moja knjiga. Dovoljno mi je pogledati u njega da znam što trebam činiti."

Velikani svetosti nisu veliki samo u životu, nego i u trenutku smrti. Takav je bio i brat Konrad. Kada su ga na samrtnoj postelji pitali kako mu je, sa smiješkom i nekom svetačkom ironijom je odgovorio: Kako ću biti? Onako kako Bog hoće!

Iscrpljen od molitve i rada blago je u Gospodinu preminuo godine 1894. Iako je zbog rata dokumentacija o njegovom svetačkom liku u Rim poslana tek 1919. godine postupak njegove kanonizacije bio je veoma brz. Papa Pio XI. ga je 1930. proglasio blaženim, a od istog pape je 1934. uvršten i u popis svetaca Katoličke crkve.

Objavljeno u reviji Svjetlo riječi, travanj 2015.

 
Povezani članci :

» Svetac euharistijskog Isusa

10. svibnjaSv. Ivan Avilski (1500-1569)"Reci Gospodinu: Ja sam glina, a Ti, Gospodine, lončar. Čini od mene što hoćeš", riječi su koje može izgovoriti jedino osoba posve predana Bogu. Riječi koje mogu svima nama biti pouka kako se u životu...

» Posve predan Mariji

30. travnjaSv. Pio V. (1504-1572)Mnogi s oduševljenjem odobravaju riječi i postupke sadašnjega pape Franje koji nastoji vlastitim primjerom potaknuti sveopću obnove Crkve, počevši od samoga papinstva, Rimske kurije, ali i svih članova Crkve....

» Pokornica anđeoskih vrlina

9. ožujkaSv. Franciska Rimska (1384-1444)U korizmenom smo vremenu. Razmišljamo o važnosti pokore u kršćanskom životu. Stoga je važno pred očima imati velike svetačke likove koji su nam uvijek uzor i putokaz na putu molitve, posta i djelâ...

» Siromah po milosti Božjoj

19. veljačeSv. Konrad Pjačentski (1290-1350)Uvijek nas iznenadi način na koji Gospodin poziva izabrane slijediti ga na uzvišeniji način. U evanđeljima čitamo kako ih podiže iz ribarskih čamaca ili od carinskog stola. A u životu brojnih...

» Dostojna svoga imena

27. siječnjaSv. Anđela Merici (1474-1540)Svaki svetac je Božje svjetlo za vrijeme u kojemu živi. Poput novoga daška božanske milosti u svijetu koji zaboravi disati plućima vjere. Stoga su nam sveci i potrebni kao trajni podsjetnik na...

» Mučenik za slobodu Crkve

29. prosincaSv. Toma Becket (1118-1170)Srednji vijek obiluje svecima koji su ostavili duboki trag u životu Crkve. Način na koji je umro svetac čiji spomendan slavimo 29. prosinca, a nadasve razlog zbog kojeg je umro, svakako zaslužuje da ga...

» Uzor biskupske službe

4. studenogSv. Karlo Boromejski (1538-1584)Svako mjesto diči se velikanima koji su rođeni ili su živjeli u njemu. Tako se i talijanski grad Milano s pravom ponosi dvojicom istaknutih svetačkih likova. To su dvojica milanskih biskupa: sv....

» Uronjen u misnu žrtvu

23. rujnaSv. Padre Pio (1887-1968)Zahtjevno je pisati o svecu o kojem je rečeno tako mnogo. Velikan čije ime poznaje cijeli svijet. Izgovoriti ime Pio znači odmah pomisliti na sveca imenom Padre Pio, franjevca kapucina posve neobičnog života i...

» Raspeta s Gospodinom

9. srpnjaSv. Veronika Giuliani (1660-1727)S Kristom sam razapet, tumači nam apostol Pavao svoju povezanost s Gospodinom (Gal 2,20). Nakon Pavla brojni sveci i svetice kroz povijest Crkve upirali su svoje oči u raspetu Ljubav proživljavajući...

» Djelo Božje

26. lipnjaSv. Josemaría Escrivá de Balaguer (1902-1975)Svetac za naše vrijeme. Svetac koji proročki progovara današnjem kršćaninu. Božji putokaz za prolaz kroz teška vremena u kojima živimo. Josemaría Escrivá de Balaguer, svetac koji je...

» Raspet u ispovjedaonici

12. svibnjaSv. Leopold Bogdan Mandić (1866-1942)"Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne", Marijine su riječi kojima hvali Gospodina za sve što je učinio u njezinom životu i što će učiniti u životima nepreglednog mnoštva svetaca koji...

» Apostol zaboravljenih

12. ožujkaSv. Alojzije Orione (1872-1940)Riječi iz Djela apostolskih: "Ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista" (Dj 15,26), izabrao je papa Ivan Pavao II. u svome govoru kao najprikladnije da opišu sveca...