gototopgototop

Raspeta s Gospodinom Ispis
Autor: fra Damir Pavić   
24. srpnja 2015.

9. srpnja
Sv. Veronika Giuliani (1660-1727)

S Kristom sam razapet, tumači nam apostol Pavao svoju povezanost s Gospodinom (Gal 2,20). Nakon Pavla brojni sveci i svetice kroz povijest Crkve upirali su svoje oči u raspetu Ljubav proživljavajući njegovu presvetu Muku. Svetica, čiji spomendan slavimo 9. srpnja, predivan je primjer duboke povezanosti s raspetim Kristom.

Veronika Giuliani - krsnoga imena Uršula - rođena je u mjestu Mercatello, u srednjoj Italiji, kao posljednja od sedmero djece u dobrostojećoj obitelji. Od šest sestara koje je imala dvije su umrle nakon poroda. U dobi od četiri godine izgubila je majku. Prije svoje smrti majka je pozvala svojih pet kćeri i ostavila im neobičnu "baštinu": svakoj je darovala po jednu od pet Isusovih rana! U njima su imale tražiti utočište i pomoć tijekom života. Najmlađa Uršula od majke je na štovanje primila ranu na Kristovom boku. Dirljivo je da su kasnije sve postale redovnice!

Mistična sjedinjenost s Gospodinom, slično kao i u životu sv. Terezije od Djeteta Isusa, započela je još u njezinom djetinjstvu. Na dan Prve pričesti njezino srce je bilo u tolikoj mjeri zapaljeno unutarnjim žarom božanske ljubavi te je misleći da je to uobičajena pojava, pitala svoje najbliže koliko će trajati ta neizmjerna vrućina u njezinom srcu? Od toga dana neizmjerno se radovala svakoj pričesti u kojoj je osjećala Isusovu živu prisutnost u svome srcu. S vremenom je rasla i njezina želja napustiti svijet i stupiti u samostan. Nakon što su njezine sestre stupile u red klarisa na koncu je i ona, uzevši ime Veronika, u osamnaestoj godini ušla u red sestara kapucinki.

U svome redovničkom životu, od samoga početka, trudila se oko jedne jedine stvari: ostvarenja svetosti. Ta je misao u njoj sazrijevala još od odgoja u obiteljskoj kući, gdje se svaku večer čitao životopis nekoga sveca. Iako ovo zvuči poput pobožne priče iz nekih davnih vremena, nije li ovo jasan putokaz kakav bi trebao biti kršćanski odgoj u današnjim obiteljima te zašto nam nedostaje redovničkih zvanja?

U samostanu se predala pokorničkom životu i uvijek je bila spremna na patnju i odricanje. U kasnijim mističnim ekstazama i viđenjima uvijek je sačuvala poniznost i savršenu poslušnost poglavarima i svome duhovnom vođi. Mnoge mistične milosti ipak je nisu spriječile da obavlja sve povjerene dužnosti. Pune trideset i tri godine bila je odgojiteljica novakinja i jedanaest godina poglavarica.

Put njezinog mističnog sjedinjenja s Raspetim bio je stupnjevit. Najprije joj je Gospodin pokazao da se za tajanstvene zaruke s Njime treba pripremiti kroz patnju. Zatim je u ekstazi ugledala Gospodina pokrivenog bezbrojnim ranama koje su isijavale neobičnom svjetlošću. U Isusovoj rani na boku vidjela je prekrasni dragulj za kojega je dobila pojašnjenje da označava njezinu patnju koju je svojevoljno prihvatila. Na Cvjetnicu se Veroniki ponovno ukazao Gospodin. Ovaj put s trnovom krunom na glavi. Kada je zamolila Isusa da joj pokloni trnje, na svoju glavu primila je trnovu krunu i strašnu glavobolju koju je nosila cijeloga života. Uoči Božića Veroniki je Gospodin objavio svoju tešku bol koju osjeća zbog ljudske nezahvalnosti prema žrtvi koju je podnio na drvetu križa te joj je pokazao svoje srce zapaljeno ljubavlju. Svetica je predala svoje srce Gospodinu i početkom 1697. godine na svome vlastitom tijelu primila je ranu na boku. Na Veliki petak iste godine utisnuti su joj i biljezi Isusovih rana na rukama i nogama.

Slično kao i druge stigmatizirane osobe, Veronika mnogo trpi prolazeći kroz velike kušnje i sumnjičenja od strane od crkvenih vlasti. Ipak se ponizno podvrgava sudu Crkve. Na koncu se njezina viđenja i rane proglašavaju vjerodostojnima. Veliko blago za cijelu Crkvu su njezini rukopisi koje je ostavila iz poslušnosti prema svome duhovnom vođi. Među njima su Autobiografije i Dnevnici koje je brižno vodila sve od 1693. godine. S pravom se već podižu glasovi u Crkvi da sv. Veronika bude što prije proglašena i crkvenom naučiteljicom.

Objavljeno u reviji Svjetlo riječi, srpanj 2015.

 
Povezani članci :

» Svetac euharistijskog Isusa

10. svibnjaSv. Ivan Avilski (1500-1569)"Reci Gospodinu: Ja sam glina, a Ti, Gospodine, lončar. Čini od mene što hoćeš", riječi su koje može izgovoriti jedino osoba posve predana Bogu. Riječi koje mogu svima nama biti pouka kako se u životu...

» Posve predan Mariji

30. travnjaSv. Pio V. (1504-1572)Mnogi s oduševljenjem odobravaju riječi i postupke sadašnjega pape Franje koji nastoji vlastitim primjerom potaknuti sveopću obnove Crkve, počevši od samoga papinstva, Rimske kurije, ali i svih članova Crkve....

» Pokornica anđeoskih vrlina

9. ožujkaSv. Franciska Rimska (1384-1444)U korizmenom smo vremenu. Razmišljamo o važnosti pokore u kršćanskom životu. Stoga je važno pred očima imati velike svetačke likove koji su nam uvijek uzor i putokaz na putu molitve, posta i djelâ...

» Siromah po milosti Božjoj

19. veljačeSv. Konrad Pjačentski (1290-1350)Uvijek nas iznenadi način na koji Gospodin poziva izabrane slijediti ga na uzvišeniji način. U evanđeljima čitamo kako ih podiže iz ribarskih čamaca ili od carinskog stola. A u životu brojnih...

» Dostojna svoga imena

27. siječnjaSv. Anđela Merici (1474-1540)Svaki svetac je Božje svjetlo za vrijeme u kojemu živi. Poput novoga daška božanske milosti u svijetu koji zaboravi disati plućima vjere. Stoga su nam sveci i potrebni kao trajni podsjetnik na...

» Mučenik za slobodu Crkve

29. prosincaSv. Toma Becket (1118-1170)Srednji vijek obiluje svecima koji su ostavili duboki trag u životu Crkve. Način na koji je umro svetac čiji spomendan slavimo 29. prosinca, a nadasve razlog zbog kojeg je umro, svakako zaslužuje da ga...

» Uzor biskupske službe

4. studenogSv. Karlo Boromejski (1538-1584)Svako mjesto diči se velikanima koji su rođeni ili su živjeli u njemu. Tako se i talijanski grad Milano s pravom ponosi dvojicom istaknutih svetačkih likova. To su dvojica milanskih biskupa: sv....

» Uronjen u misnu žrtvu

23. rujnaSv. Padre Pio (1887-1968)Zahtjevno je pisati o svecu o kojem je rečeno tako mnogo. Velikan čije ime poznaje cijeli svijet. Izgovoriti ime Pio znači odmah pomisliti na sveca imenom Padre Pio, franjevca kapucina posve neobičnog života i...

» Djelo Božje

26. lipnjaSv. Josemaría Escrivá de Balaguer (1902-1975)Svetac za naše vrijeme. Svetac koji proročki progovara današnjem kršćaninu. Božji putokaz za prolaz kroz teška vremena u kojima živimo. Josemaría Escrivá de Balaguer, svetac koji je...

» Raspet u ispovjedaonici

12. svibnjaSv. Leopold Bogdan Mandić (1866-1942)"Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne", Marijine su riječi kojima hvali Gospodina za sve što je učinio u njezinom životu i što će učiniti u životima nepreglednog mnoštva svetaca koji...

» Križ - jedina knjiga

21. travnjaSv. Konrad iz Parzhama (1818-1894)Kada sam nedavno imao priliku posjetiti Altötting, najpoznatije marijansko svetište u Njemačkoj, oduševio me svetački lik jednostavnog kapucina koji je ondje četrdeset jednu godinu obavljao službu...

» Apostol zaboravljenih

12. ožujkaSv. Alojzije Orione (1872-1940)Riječi iz Djela apostolskih: "Ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista" (Dj 15,26), izabrao je papa Ivan Pavao II. u svome govoru kao najprikladnije da opišu sveca...