Kratki komentar uz prvo čitanje: Post 3, 9-15 Kazna grijeha.-Iz naših grijeha rađaju se naši križevi i naše patnje. Svaki licemjerni optimizam o ljudskoj naravi bez obraćenja i poslušnosti bio bi naivnost i tlapnja. Zbog toga Crkva prije no što prinosi euharistiju poziva nas da se pred Bogom i braćom i sestrama priznamo grešnicima.
Čitanje Knjige Postanka Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?«, reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol pa se sakrili.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena. Nato Gospodin, Bog, reče zmiji: »Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi poljskom! Po trbuhu svome puzat ćeš i prašinu jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 130, 1-8
Pripjev: U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.
Iz dubine vapijem tebi, Gospodine: Gospodine, usliši glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!
Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? Al u tebe je praštanje da bismo ti služili.
U Gospodina ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ. Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna.
Više no zoru straža noćna nek Izrael čeka Gospodina. Jer je u Gospodina milosrđe i obilno je u njega otkupljenje; on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.
Komentar uz drugo čitanje: 2Kor 4, 13 – 5, 1 Nutarnji se čovjek obnavlja. Vjerovati u Krista znači imati udjela u sili uskrsnuća koja spašava čovjeka grešnika. Kršćanin, oslobođen grijeha i pomiren s Bogom, jest novi čovjek koji sve više i više sliči Kristu.
Vjerujemo pa zato i besjedimo.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima Braćo! Budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog, nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno. Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. Riječ Gospodnja.
Komentar uz Evanđelje: Mk 3, 20-35 Nevjera i vjera.-Kad je Isus vidio nevjeru svojih i pismoznanaca, on naviješta kraljevstvo Božje narodu koji se gura oko njega da ga čuje. Nema ljudske povlastice kojom bi netko imao veće pravo pristupiti tom kraljevstvu. U kraljevstvo Božje mogu ući samo oni koji uzvjeruju te suk spremni vršiti djela ljubavi.
Sotoni je došao kraj.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku U ono vrijeme: Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!« I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.« A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti! Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.« I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?« I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.« Riječ Gospodnja. |