gototopgototop

Nedjeljnja misna čitanja - 30.4.2017. Ispis
Autor: fra Ilija Jurić   
30. travnja 2017.

Kratki komentar uz prvo čitanje:

Zašto vjerovati? Temelj evanđeoske poruke sadržan je u ovih nekoliko redaka: Isus iz Nazareta je umro, no Bog ga je uskrisio te tako potvrdio njegovu poruku. Petar apostol u svom govoru židovskom narodu svoju tvrdnju potkrepljuje psalmom koji se može protumačiti kao navještaj uskrsnuća.

Čitanje Djela apostolskih (Dj 2, 14. 22 – 28):

Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori: “Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – njega, predana prema odlučenu naumu i promisli Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da Pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispunit me radošću lica svoga”.

Riječ Gospodnja!

 

Psalam – Pokaži nam, Gospodina, stazu života! (/16 (15/, 1 – 2a i 5. 7 – 8. 9 – 10. 119)

1. Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem. Gospodinu rekoh: “Ti si moj gospodar!” Gospodin mi je baština i čaša: “Ti u ruci držiš sudbinu moju”.

2. Blagoslovljen Gospodin koji me svjetuje, te me i noću srce opominje. Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem.

3. Stog mi se raduje srce i kliče duša, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

4. Pokazat ćeš mi stazu života, puninu radosti lica svoga, sebi zdesna blaženstvo vječno.

 

Kratki komentar uz drugo čitanje:

Bog nam uskrisujući Isusa objavljuje dubinu svog očinstva. I mi osjećamo poziv da živimo dostojnim životom kao djeca Božja.

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola (1Pt 1, 17 – 21):

Predragi! Ako Ocem nazivate Onoga koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremena radi vas koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.

Riječ Gospodnja!

 

Pjesma prije Evanđelja: Gospodin Isuse, otkrij nam Pisma; ražari nam srce dok nam govoriš!

 

Komentar uz Evanđelje:

Učenici prepoznaše Isusa u lomljenju kruha. Vjera u uskrslog Isusa nije bila subjektivna pojava koja se rodila iz pukog očekivanja. Učenici iz Emausa izgubili su svaku nadu da će vidjeti Mesijinu slavu. Kad im se Isus daje u svojoj riječi, njegova tumačenja ih pripravljaju na vjeru. No sama tumačenja ih nisu posvema uvjerila. Oni su Gospodina prepoznali tek u lomljenju kruha, tj. u euharistiji.

 

Čitanje sv. evanđelja po Luki (Lk 24,13-35):

I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«

A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima.

Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Riječ Gospodnja!