Kratki komentar uz prvo čitanje:
Prorok je izvrgnut iskušenju. Bog je gospodar srca svoga proroka. To ne priječi Jeremiju da dolazi u iskušenje da se odreče svog poslanja. No on ga ipak prihvaća. Ne može se Bogu trajno odolijevati.

Čitanje Knjige proroka Jeremije (Jr 20,7-9):
Ti me, Gospodine, zavede, dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: »Nasilje! Propast!« Doista, riječ mi Gospodnja postade na ruglo i podsmijeh povazdan. I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al tad mi u srcu bî kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više. 
Riječ Gospodnja.

Psalam – Pripjev: Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj! (Ps 63,2-6.8-9)

1. Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
2. U svetištu sam tebe motrio gledajuć ti moć i slavu. Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slaviti.
3. Tako ću te slavit za života, u tvoje ću ime ruke dizati. Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima.
4. Ti postade meni pomoć, kličem u sjeni krila tvojih. Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži.

Komentar uz drugo čitanje:
Vjera u Krista mora preobraziti  naše shvaćanje, naše ponašanje i naše prosuđivanje drugih ljudi. Eto, tu žrtvu moramo uvijek iznova prikazivati Bogu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima (Rim 12,1-2):
Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. 
Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja usp. (Ef 1,17-18): Otac Gospodina našega Isusa Krista prosvijetlio nam oči srca da upoznamo koje li nade u pozivu našemu!

Komentar uz Evanđelje:
Idimo za Kristom. Od dana kad je Petar Isusa priznao Mesijom, on govori o svojoj muci, smrti i, što je s tog stajališta neshvatljivo, o svom uskrsnuću. Kako sve to može nadvladati vjera? To je samo početak kušnji i teškoća apostola i cijele Crkve.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 16,21-27): 
U ono vrijeme: Poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od sta­rješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti  što je Božje, nego što je ljudsko!« Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Tâ što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.« 
Riječ Gospodnja.