Dragi posjetitelji stranice župe Brestovsko!

Uz obilježavanje 21. obljetnice pada grada Vukovara, 18. studenog, želimo se prisjetiti svih vukovarskih žrtava, kao i svih nevino stradalih u proteklom ratu na našim prostorima i moliti za njihov vječni pokoj. Želimo također moliti Gospodina da više nikada ne doživimo strahote rata i da u našem srcu ne bude mržnja nego ljubav - ljubav prema Bogu i ljubav prema svakom čovjeku.

Uz obilježavanje vukovarske tragedije pročitajmo priču Siniše Glavaševića, ubijenog voditelja Radio Vukovara, koja govori o tako jednostavnoj stvari - ljudskom zagrljaju! Neka nas ova priča potakne na kršćansku ljubav. Pokažimo ljubav jedni drugima danas, jer, sutra će već možda biti kasno…

PRIČA O ZAGRLJAJU

Kad sam bio mali, posve mali, nisam volio da me gospođe, koje su susretali moji roditelji, grle i ljube. Svašta su me ispitivale, ponekad i takve gluposti da sam se čudio njihovoj hrabrosti.
Ali sam mislio da je to dio neke igre, ritual koji one moraju proći da bi poslije mogle razgovarati s mojim roditeljima. Meni je to ipak bilo suviše nepristojno, ali sam pristajao na sve. Znao sam čak lijepo pozdraviti. Naučili su me stariji stotinama sitnih pojedinosti koje sam smatrao nevažnima. I onda opet rat.

Tek kada smo ostali goli i bosi pred strašnom životnom neumitnošću, kada smo skinuli sa sebe sve prljave navike koje smo navlačili svako jutro pred zrcalom, a zaboravljali ih skidati, kada smo se riješili svega onog što nas čini opasnima, tek tada smo se onako jadni, i opet mali, pod zvijezdama zagrlili.

I ja sam sada konačno shvatio važnost i bit zagrljaja. Kada nekoga grlite, to je znak da više nemate riječi zahvalnosti što je s vama, to je ono hvala koje vas pokreće da u tom trenutku živite samo za bliskost. A nije bilo tako.

Zagrljaji su bili najjeftiniji način da preživite susret do kojeg vam nije stalo. Mislim da će ljudi koji žive ovaj rat još dugo u svojoj svijesti nositi iskon te geste. Tako i treba. Da smo svi to znali, možda svega toga ne bi niti bilo. Kada nekoga grlite, učinite to punim srcem, cijelim bićem, jer ne znate što će vam donijeti sljedeći trenutak.

Siniša Glavašević (1960-1991)