Klara je zajedno sa svojim zemljakom i suvremenikom svetom Franjom proslavila rodni grad Asiz. Rodila se u bogatoj plemićkoj kući Favoronea di Offreduccia i Ortolane. Čim je stasala do djevojačke dobi imala se, po želji obitelji, tako dobro udati da se poveća bogatstvo kuće. Nisu to bili samo snovi Klarinih roditelja. Niti su to snovi samo ljudi iz srednjega vijeka. Klara je bila junačka djevojka. Nije htjela napustiti svoje planove. Više od bogatstva Klara je voljela siromaštvo, da se tako posve suobliči Isusu, poput svetoga Franje. Njezini rođaci Rufin i Silvestar su već bili u Franjinoj zajednici. Klara je pobjegla iz roditeljske kuće na Cvjetnicu 1211. godine.

Pred svetim Franjom je obukla smeđu tuniku svoga reda. Za vrijeme dok je boravila u samostanu benediktinki, Klari se pridružila i njezina rođena sestra Janja. I ona je pobjegla je od kuće samo da bude zaručnica Isusova. Oko Klare i Janje se okupila zajednica pod imenom ”Siromašne zatvorene dame od San Damiana”. Klara je bila prva opatica nove zajednice. Danas su poznate Klarine nasljednice pod imenom klarise. Prvo pravilo im je napisao sveti Franjo. Izvorno Franjino pravilo je Klara tako nadopunila da se ne izgubi ništa od duha kojim je Franjo napisao prvo pravilo. Klarise se pojavljuju u povijesti Crkve kao prvi red bez ikakve svojine.

Redovnica stroga prema sebi

Na čelu novoga reda sveta Klara je bila izuzetno ljubazna. S puno razumijevanja se stara o svojim sestrama. Veliku je pozornost posvećivala njegovanju siromaštva. Klara je činila veliku pokoru: nosila je kostrijet (vrlo oštra dlaka, na primjer od koze; tkanje od takve dlake; odijelo pokornika), spavala bi na golom tlu ili na hrpi granja. U svemu je Klara znala biti vrlo poslušna. Kad joj je sveti Franjo naredio da mora spavati na slamnjači, poslušala ga je. Franjo je veoma volio Klaru. O svetome Franji su se, kao i o Klari, pripovijedale legende.

Ostvarila se Klarina želja

Tako je, prema jednoj legendi, sveta Klara jako željela sjesti za stol sa svetim Franjom, ali je Franjo to odbijao sve dotle dok ga braća nisu nagovorila. Kad je napokon Franjo odlučio ispuniti Klarinu želju, prostriješe stol na zemlji i posjedaše. Franjo se raspričao. Govorio je o Bogu. Riječi su zanijele sustolnike. Legenda priča da su ljudi koji su živjeli u okolici vidjeli neobičan prizor. Učinilo im se da se zapalila šuma koja se prostirala oko mjesta gdje je Franjo ugostio Klaru. Zato su pohitjeli za svih strana gasiti vatru. ”No došavši do samostana te vidjevši da ništa nije izgorjelo, prodriješe unutra te nađoše svetoga Franju sa svetom Klarom i sve njihove drugove kako se zaneseni Bogom nalaze u kontemplaciji, sjedeći oko poniznoga stola. Tada su sa sigurnošću shvatili da je to bio božanski a ne materijalni oganj, koji se čudesno pokazao, kako bi ukazao na oganj božanske ljubavi kojim su plamtjele duše tih svetaca i svetih redovnica. I tako se svi raziđoše srcem ispunjenim velikom utjehom i svetošću potaknuti na dobro.”

Pisala je svetoj Janji u Prag... o euharistiji

Klara je dubine svoje duše znala podijeliti sa svojim suvremenicima. Dopisivala se sa svetom Janjom Praškom. Pisala joj je da je potakne na siromaštvo, poniznost i ljubav prema Kristu. U jednom pismu piše: ”Blažen onaj kome je dano biti dionikom svete gozbe i svim srcem prionuti uz Onoga čijoj se ljepoti sveudilj dive blažene nebeske čete: njega ljubiti usrećuje, njega motriti odmara, njegova dobrostivost ispunja, njegova slatkost hrani, njegov spomen blago rasvjetljuje, na njegov miomiris mrtvi uskrisuju, a od njegova gledanja blaženi su svi građani višnjeg Jeruzalema. On je sjaj vječne slave, odsjev vječne svjetlosti i zrcalo čisto...”

Klara je umrla 11. kolovoza 1253. godine.

Čudesna zaštitnica

Poznato je da je Fridrih II. zauzeo spoletsku dolinu, koja je inače pripadala Svetoj Stolici. U njegovoj vojsci je bilo Saracena i drugih nevjernika. Ovi su opkolili Asiz. Kad su se počeli penjati i na zidine Klarinog samostana, Klara je, premda bolesna, zapovjedila da je iznesu na samostanska vrata. U ruci je držala čestičnjak s posvećenim česticama, koji je bio izložen u samostanskoj crkvi, kako bi sestre na koljenima molile Gospodina za mir. Pred samostanskim vratima se Klara prostrla na tlo. U rukama je držala Presveto. Prostrta je molila Gospodina da sačuva njezine sestre i nju. Predaja veli da su Saraceni bili tako ganuti prizorom redovnice u molitvi da su se povukli u velikom strahu.

Slikari je prikazuju kao bosonogu redovnicu u smeđem ruhu, opasanu užetom s koprenom na glavi, kako u ruci drži svjetiljku. Kasnije su je prikazivali kao opaticu sa štapom, križem, knjigom i pokaznicom. Sveta Klara je zaštitnica vezilja, pozlatara, pralja, a pomaže i kod groznice i kod očnih bolesti.

Preuzeto s foruma www.tebe-trazim.com