30. travnja
Sv. Pio V. (1504-1572)

Mnogi s oduševljenjem odobravaju riječi i postupke sadašnjega pape Franje koji nastoji vlastitim primjerom potaknuti sveopću obnove Crkve, počevši od samoga papinstva, Rimske kurije, ali i svih članova Crkve. On jednostavno želi obnoviti Kristovu Crkvu na svim razinama: in capite et in membris. Po tome nas podsjeća na jednoga gorostasa vjere iz 16. stoljeća, svetoga papu Pija V.

Rođen u siromašnoj obitelji pod imenom Antonio, u svome je djetinjstvu, poput kralja Davida, bio najprije pastir ovaca, a onda je Božja providnost odredila da jednoga dana postane i pastir Kristova stada. Najprije stupa u dominikanski red uzimajući ime Mihael, biva zaređen za svećenika, predaje teologiju, postaje prior, inkvizitor, biskup i kardinal, a zatim i Petrov nasljednik.

9. ožujka
Sv. Franciska Rimska (1384-1444)

U korizmenom smo vremenu. Razmišljamo o važnosti pokore u kršćanskom životu. Stoga je važno pred očima imati velike svetačke likove koji su nam uvijek uzor i putokaz na putu molitve, posta i djelâ duhovnog i tjelesnog milosrđa. Sveta Franciska Rimska, po riječima sv. Franje Saleškog, biskupa i crkvenog naučitelja, „jedna od najvećih svetica“, izvrstan je primjer za nasljedovanje.

Franciska je već kao djevojčica pokazivala iznimnu pobožnost i pokornički duh. Zajedno sa svojom majkom obilazila je sedam glavnih rimskih crkava, molila se na grobovima mučenika i rado dijelila milostinju siromasima. Iako je u srcu gajila ljubav prema redovničkom pozivu, po želji svoga oca, udala se za plemića i rodila šestero djece. Troje djece je umrlo odmah nakon poroda, a još dvoje u ranom djetinjstvu. Sve ove tragedije kao i smrt muža nisu ovu hrabru ženu bacile u očaj, nego je iz njih izašla još jača i uvjerenija kako svaka patnja ima smisao ukoliko je pridružena Isusovoj otkupiteljskoj patnji. Prihvaćanjem patnje, čineći pokoru i djela milosrđa Bog će se čudesno proslaviti u njezinu životu.

U nedjelju, 13. ožujka, naše su dugogodišnje framašice Ana-Marija Knežević i Marija Trogrlić održale članovima Franjevačkog svjetovnog reda u Brestovskom predavanje na temu “FSR i Frama – jedna obitelj”. Oduševljenje ovakvim vidom zajedništva između mladih i “onih malo manje mladih” bilo je uzajamno. Ovo je bio prvi put da su članovi Frame vodili redovnu mjesečnu skupštinu FSR-a.

U mnogim mjesnim bratstvima suradnja između FSR-a i Frame nerijetko je zapostavljena, iako bi trebalo biti upravo suprotno: "Frama čini osobitu obvezu Franjevačkoga svjetovnog reda kao dio njezinoga pastorala mladih i zvanja. Zbog toga su svjetovni franjevci dužni pratiti mlade i pomoći im u dozrijevanju njihova poziva i uvođenju u život bratstva." (Frama: put franjevačkoga poziva, čl. 14). Posebno nam je drago što je predstavnica FSR-a Snježana Medić bila prisutna na našim zadnjim susretima, čime su oni dobili jednu novu dimenziju.