|
Autor: Papa Benedikt XVI.
|
|
28. veljače 2013. |
|
Draga braćo u biskupstvu i svećenstvu!
Uvaženi predstavnici vlasti! Draga braćo i sestre!
Hvala vam što ste se okupili u tako velikom broju na ovoj posljednjoj općoj audijenciji moga pontifikata.
Hvala od srca! Doista sam dirnut!
Vidim živu Crkvu! Mislim da moramo zahvaliti Stvoritelju na lijepom vremenu koje nam daje sada dok još zima traje.
Poput svetog apostola Pavla u biblijskom tekstu koji smo čuli, i ja osjećam u svome srcu da moram prije svega zahvaliti Bogu, koji vodi i daje rasti Crkvi, koji sije svoju Riječ i tako jača vjeru u svom narodu. U ovom času srce mi se širi i grli čitavu Crkvu diljem svijeta; i zahvaljujem Bogu za "informacije" koje sam u ovim godinama petrovske službe mogao primiti o vjeri u Gospodina Isusa Krista, ljubavi koja stvarno kola u tijelu Crkve i daje da ona živi u ljubavi i nadi koja nas otvara i usmjerava prema životu u punini, prema Nebeskoj domovini.
|
|
> Cijeli tekst...
|
|
|
Autor: Zrinka Krmpotić
|
|
27. veljače 2013. |
|
 Ranjeno, srce ti je ranjeno,
izranjeno veoma.
Krvavo, srce ti je krvavo.
Bolno.
Dodirujem nježno te rane.
Milujem. Perem. Nježno.
Bol je tvoja velika, malena.
Velika je bol tvog srca.
Tu sam.
Ne brini.
|
|
> Cijeli tekst...
|
|
Autor: Marija Trogrlić
|
|
20. veljače 2013. |
|
 Jedne pokladne nedjelje zatekla sam tatu kako razgovara s malim dječakom koji je pozvonio na naša vrata prerušen u ne znam ni ja što. Pitala sam se zašto je dječak sam i zašto nije pričljiv kao ostale maškare. To bi mi bila jedina čudna stvar u cijeloj priči da nakon pet minuta nisam shvatila da je taj dječak moj brat i da ga mama, tata i ja nismo uspjeli prepoznati. Poslije je svima bilo smiješno kako nas je uspio nasamariti, iako maska i nije bila pretjerano originalna i uvjerljiva.
Ovo je jedan zgodan primjer kako svi možemo biti potpuno neprepoznatljivi i namaskirani, što pred Bogom, što pred bližnjima. Može li nam se išta gore desiti od toga da nas jednog dana Otac nebeski ne prepozna pred svojim vratima? Da nas ne prepozna od silnih maski koje smo nabacili na sebe tijekom života? Da ne prepozna svoju ljubljenu dječicu koju je pozvao na hod u vjeri, istini i ljubavi?
|
|
> Cijeli tekst...
|
|
Autor: Nataša Vulić
|
|
18. veljače 2013. |
|
 Tako nježan, tako poseban, sićušan,
a ipak tako velik, tako krasan cvijet.
Pun ljubavi, radosti i mirisne svježine.
A kako i ne bi bio,
Ti si ga stvorio, Bože.
Dopusti i meni, Oče,
da budem tvoja mimoza…
Da ispunjena Tvojom ljubavlju
naviještam ljudima proljeće…
Da u hladnim danima
naučim ugrijati ozebla srca…
|
|
> Cijeli tekst...
|
|
|
|
|
|
|
Stranica 174 od 192 |
